vijesti
ODRŽANA EUHARISTIJSKA TRIBINA – prof. Ivan Stošić U sklopu priprema za župne euharistijske kongrese župa trsatskog dekanat u subotu, 6.ožujka 2010. u Hrvatskom Domu na G.Vežici u 19,00 sati održana je prva od dvije predviđene euharistijske tribine u ovome dekanatu. Na temu „Nedjelja dan euharistije“ predavanje je održao dekan trsatskog dekanata i profesor na teologiji u Rijeci mr. Ivan Stošić, kostrenski župnik. Tribini su nazočili uglavnom aktivniji članovi župe Gornja Vežica, roditelji ovogodišnjih prvopričesnika gornjovežičke župe i jedna zamjetljiva skupina aktivnih članova župe Kostrena. Uz svećenika domaćina i predavača, tribini je nazočio i fra. Ivan Miklenić, župnik župe sv.Jurja na Trsatu. Susret je počeo pozdravom tajnika ŽPV Gornja Vežica, gosp. Ante Pekića, a nastavilo se pjevanom večernjom, s kojom se započelo i nakon održanog predavanja, završilo. Možda su najbolju nepisanu definiciju i shvaćanje euharistije ostavili mučenici koji su bili ubijeni zbog sv,Mise. Koji su vlastitim životom platili sv.Misu. Te 304. godine u Rimskom carstvu trajali su Dioklecijanovi progoni kršćana. Okupljanje bez dozvole vlasti bilo je najstrože zabranjeno. Na jednoj euharistiji, u jednoj privatnoj kući uhićena je skupina kršćana. Na suđenju isljednici su postavljali pitanja. Pitali su svećenika : „ Jesi li znao da se ljudi ne smiju okupljati kako je naredio Imperator?“
Pitali su vlasnika kuće: „ Zašto si ove ljude pustio u svoju kuću?“ Tako je bilo u prvim vremenima i u ranoj Crkvi.Te istine i te svetinje plaćale su se životom. A nedjelja je u prvom redu dan namijenjen sv.Misi. Euharistija je srce, središte nedjelje! To je susret s Isusom Kristom i braćom i sestrama u vjeri u kojem se slavi Kristova pobjeda nad univerzalnom silom koju predstavlja smrt. U Isusu je smrt pobjeđena! Euharistija je početak novoga svijeta – anticipacija vječnoga života . Nedjelja ima udjela u toj savršenosti! Čudo je da se tako različiti ljudi okupe na sv.Misi. A okupljena zajednica je jedno svjedočanstvo – zajednica koja moli za svijet! To su samo neki od naglasaka, vrlo poticajnog i sadržajnog predavanja koje su nazočni pozdravili zvonkim pljeskom. Nesumnjivo da su ovakve teme i ovakve tribine nasušno potrebne i dobrodošle na terenu!
OSVRT NA PISANJE NL 24.2.2010. Koliko god se NL trudio od župe Gornja Vežica napraviti slučaj a svećenika prikazati kao monstruma ( u takvim vještinama su novinarske NL-perjanice uistinu nenadmašne, ma koliko god to nečastan posao bio) oni zapravo doprinose afirmaciji i promociji ove župe i njezina svećenika, što im je kao župi u nastanku u svakom slučaju potrebno! U tom pogledu moramo im biti zahvalni pa ću uskoro zasigurno odslužiti i jednu sv.Misu zahvalnicu za sav doprinos koji u tome pogledu ima ta novinarska kuća a osobito njezini "udarnici" Grce, Šestan i Mijić. Dakako, čim se ukaže slobodan termin i ako se Duka i Delonga s time slože. Zašto? (čitaj kasnije).
Čudesan je Gospodin (kako kaže jedna moja župljanka) čime se sve ne služi da bi se proslavilo ime Njegovo. Čak i hrpom besmislenih naslova, podnaslova i nadnaslova i nadasve šupljih tekstova, naručenih od tko zna koga i s kojim ciljem, koje je NL 24.veljače 2010. sasuo po glavi gornjovežičkog župnika i župe. Čovjek se upita nije li to inkvizicija novoga doba u izvedbi NL-a? Oni vode istrage, lijepe etikete po čelima nedužnih, osuđuju i vrše spisateljske egzekucije! I dakako pozivaju na linč, svojim izmišljotinama!Ali Bog očito ima velike planove s ovom našom župom i nešto veliko i važno nam sprema kad su nas dočekale ovakve milosti: „Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi! Sada slijedi mali katekizam prilagođen za NL, Mijića, Šestan, Grce, Duku i Delongu O Očenašu Tekst novinarke Ingrid Šestan objavljen u NL-u 12.rujna 2009., daleko je od istine. Ali to me uopće nije pogodilo a kamo li poljuljalo, pa zna se što je NL! Uglavnom istina i te novine su obično jako suprotstavljene stvarnosti ! Ali, napadnut je „Očenaš“. To me je pogodilo i uistinu poljuljalo, za razliku od mnogih koje je to isto trebalo pogoditi i poljuljati a mudro su se pravili da se to njih ne tiče nego da je to problem Ante Zovka, ali to je tema za jednu drugu raspravu. Istina je, ne mogu shvatiti da se netko može tako obrušiti na molitvu „Očenaša“. Priznao to NL ili ne, to je temelj ove naše sveukupne zbilje! Hrvatsku kulturu, povijest, cjelokupnu baštinu ne možemo shvatiti bez vrijednosti koje nosi „Očenaš“ (npr.što ćemo shvatiti o našem gradu Rijeci ako nećemo prepoznati da je sve što je tu stvoreno nastalo u ozračju vrijednosti Očenaša?). Danas kad osjećamo eroziju i uništavanje svih vrijednosti (skrećem pozornost na bešćutno bacanje nedužnog mladića u Riječinu koji se utopio a da mu nitko nije htio pomoći, na nedavno ubojstvo mladića cipelarenjem u samom središtu grada, tako reći nadomak poglavarstva velikoga gradonačelnika, na primjere tolikog nasilja po školama i obiteljima itd.) ovoj stvarnosti na kulturološkoj razini nasušno je potrebno povratiti vrijednosti koje proizlaze iz „Očenaša“. Ponavljam, govorim o kulturološkoj razini ne onoj religioznoj, milosnoj i duhovnoj, to je sasvim jedna druga tema. O tome sada nije riječ. Na kulturološkoj razini mi smo civilizacija „Očenaša“. To je temelj ove zbilje, i kad se dira u njega , dovodi se u pitanje cijela zgrada. Zato je pogubno, opasno i opako što je NL uz potporu gradske i školske vlasti pa čak i uz prešutno odobravanje određenih crkvenih struktura pokrenuo u svojoj lavini protiv „Očenaša“. Mi danas vidimo u kakvu se pustoš pretvara društvo koje zahvaljujući i NL odbacuje te vrijednosti. Možemo li očekivati od djece i mladih da budu drugačiji ako im oduzmemo srž njihova kulturološkog identiteta? Danas i djeca i mladi imaju informacija na pretek ali svi osjećamo da nešto nedostaje. Nećete vjerovati, čak ni novac nije dovoljan! Vratimo im kulturu „Očenaša“, jer bez nje, malo im toga ostaje, oni bez toga ne mogu shvatiti sebe ni stvarnost kojoj pripadamo. Zanimljivo je isto tako, kako se novinarka NL-a nije upitala čini li se nepravda prema djeci od koje je većina iz kršćanskih obitelji (ma kakve one danas bile) kad im se u jednom tako važnom trenutku života kao što je početak njihova školovanja uskraćuje molitva „Očenaša“? Ili bi im ona ipak, po svim demokratskim kriterijima morala biti omogućena! Je li to uskraćivanje i osporavanje toga prava nasilje nad većinom djece? Možda dočekamo dan kada će NL i o tome jednom početi pisati. Dakako, znam da i optimizam mora imati svojih granica. U tom svome tekstu Ingrid Šestan prikazala je nastup svećenika kao nasilje nad djecom i roditeljima prvašića. Zbog toga prilažem i prilog uz ovaj tekst kako bi se mogla konačno usporediti moja i njezina verzija događaja. Tada će valjda svima biti jasno kolika je njena istinitost i profesionalnost!
O misnoj nakani Prema NL-u i molitvena nakana može biti nasilje! Čitajući njihova razmišljanja u tom pogledu shvatio sam da je najbolje da molitvene nakane od sada propisuju Mijić, Šestan i Grce, a Delonga da vodi računa o ozbiljnosti pristupa dok bi Duka bdio da se ne omakne koji tračak ironije! Odmah na početku moram Mijića, Grcu i Šestan, koji su toliko uznemireni i šokirani zbog molitvene nakane „Za obraćenje novinarke Ingrid Šestan i Novoga Lista“, potpuno umiriti, nažalost, (iako je bila najavljena) sv. Misa oko koje se digla tolika prašina - uopće nije odslužena! To se ponekad zna dogoditi. Tako je bilo i u ovom slučaju, ta nakana je otkazana u zadnji čas a služena je sv. Misa po nakani jedne druge osobe! Nadam se da su sad utješeni ti uplakani, zgroženi i uznemireni novolistaši! A meni je uistinu žao što nije odslužena sv. Misa po toj najavljenoj nakani, jer i iz uradaka NL koji su me primorali na ovaj osvrt, uviđam koliko je ona potrebna, a i dan je bio tako prikladan, najprikladniji, blagdan „Gospe Žalosne“. (Duki predlažem da taj dan uvedemo kao dan molitve za obraćenje svih novinara i redakcija u Hrvatskoj!) Naime, obraćenje trebamo svi i svaki dan. (Iako Mijić i društvo govore da to njima ne treba). Obraćenje znači - postajati bolji. Često kažem svojim vjernicima: Molite za mene! Jer i meni treba obraćenja! U svakoj sv. Misi molimo i za biskupa i za Papu. I njima treba obraćenja! Obraćenje je cjeloživotni proces. U korizmu smo svi ušli posipljući se pepelom i govoreći riječi: „Obrati se i vjeruj evanđelju“! Svaki od nas još puno može rasti u ljudskosti, u istini, u pravdi, u ljubavi, u vjeri! Moliti za nekoga znači nekome željeti najveće dobro! (Delongi i Duki moram reći da ozbiljno pristupam svojim molitvama i nikad nisam ironičan). Krist nas uči i poziva da molimo jedni za druge. Čak i za progonitelje svoje! O tome nam je lijepo svjedočanstvo ostavio nadbiskup Stepinac koji je služio sv. Mise u zatvoru za one koji su ga lišili slobode i strpali na "permanentno obrazovanje" u Lepoglavsku kaznionicu! Za NL i njihova uvodničara to je poziv na linč!? Za promjenu toga stava očito će trebat puno sv. Misa, možda jednu cijelu deseterodnevnicu, dakako ako to Duka i Delonga dozvole! O Crkvi  Uvodničar NL-a Mijić očito ima kompleks vlč. Kaćunka koji mu je valjda stalno pred očima pa mu se posvuda ukazuje. Sada ga vidi i na Gornjoj Vežici! (iako je, koliko mi je poznato, vlč. Kaćunko samo jednom bio na G. Vežici, ali dok je tu bio bivši župnik). U svakom slučaju, Mijiću, pouzdano znam, ni Kaćunku ni Zovku nisu potrebni ni dvojnici ni klonovi! Zato bih volio da Mijić svoje neriješene frustracije s Kaćunkom ne rješava preko Gornje Vežice!Ali je neobično dragocjeno što Mijić u Kaćunku vidi sinonim „o Crkvi koja ne želi šutjeti“ i time otkriva za kakvu se Crkvu on zalaže, i moram mu se reći da se svojski trudi. Crkva koja će biti po mjeri Mijića i NL-a je Crkva koja šuti. A jadna takva Crkva! Takva šutljiva Crkva uči ljude jedino kako da postanu dobri robovi i prihvate svoje ropstvo. Mijićev i zadatak NL u tom projektu je ušutkivati Crkvu. Zapravo to je nametanje carstva jednoumlja u kojemu svi moraju misliti kako to nalaže NL! Tko se tome ne podredi taj bude uništen. Moćna je to mašinerija! Evo zato, ovaj nasrtaj na župnika i župu Gornja Vežica koji ne žele biti Crkva koja šuti, nego Crkva koja govori! Pokušaj je to ušutkivanja! Ali Krist nas za slobodu oslobodi i zato Crkva mora govoriti i svjedočiti! Amen. Prilog 1 Što se uistinu dogodilo u o.š. G.Vežica na početku šk.god 2009./2010. Kao prvo u školu nisam došao samovoljno nego sam pozvan od bivše ravnateljice i to da se predstavim, i blagoslovim djecu prvih razreda na početku njihova školovanja! Što sam trebao biti, klaun, zabavljač, žongler? Naravno da ne. Bio sam svećenik! Moje obraćanje je uslijedilo nakon priredbe koju su nešto stariji učenici prikazali za novajlije . U jednoj dijaloškoj katehezi, odlučio sam da zajedno dođemo do onoga što im želim reći. Odmah nakon pozdrava, nadovezujući se na netom završenu predstavu zaključio sam da mi se čini da će prvašićima u školi biti lijepo kada se rade tako zanimljive priredbe, na što su djeca uzvratila sa onim svojim prepoznatljivim: „Daaa“. A onda sam nastavio, sa zaključkom da mi se čini da njih svi u školi vole. Opet je uslijedilo gromoglasno: „Daaa!“ Sjajno, rekao sam, ali možete li vi meni reći, tko vas ipak najviše voli na ovome svijetu: „“tata“, „mama“, „tata i mama“ itd. Opet cijela dječja kakofonija! Tko vas još voli: „nona“, „ deda“, „seka“ itd. Da li vas vole vaše učiteljice: „Daaaa!“ Da li Vas voli vaša ravnateljica – „Daaa“ ( uzvrate bezazleno i dječji naivno...). Uistinu , svi vas vole! Opet „ Daaa“. Sjajno. Ipak, ima netko tko vas voli i to naj, naj, naj više! Netko tko vas voli čak više od vaših roditelja , više od tate i mame! Što mislite, tko je to? Dva dečkića iz prvog reda odmah skoče i uzviknu: "To je Bog“! Da. Potvrdim. To je Bog! On vas najviše voli i želi vam da u ovoj školi provedete puno radosnih trenutaka a on će vas stalno pratiti svojom ljubavlju. Eto, ovdje sam došao u Njegovo ime i htio bi da ga pozdravimo jednom molitvom koju siguran sam većina od vas zna. Ima i onih koji je ne znaju ali to nema veze. I njih Bog voli, sve nas Bog voli. Oni će promatrati kako mi to činimo! Djeca su ustala, prekrižili smo se ( križ je znak ljubavi prema Bogu i čovjeku) i izmolili smo „Očenaš“ nakon čega je uslijedio blagoslov. I to je sve. Nakon nekoliko dana, čitajući Šestankin uradak, netko je primjetio: „ To je isto da su u školu pozvali Olivera Dragojevića i onda se začudili da je on zapjevao!“ Ako djeca poslije svega nisu bila ravnodušna, nego su se pitala o onome o čemu smo razgovarali onda je to znak da se radilo o uspjeloj katehezi! A Ingrid Šestan je sve to prikazala kao nasilje nad djecom i roditeljima! Sutra će valjda biti nasilje ako se svećenik pojavi na ulici! Tekst, Ingrid Šestan u NL-u Prvašiće u OŠ »Gornja Vežica« dočekala molitva »Oče naš« Obrazovanje započeli saznanjem da ih Bog voli više od roditelja SUVREMENA PUSTINJA, KRIST I HRVATSKAU pustinji je sotona iskušavao Kristovu Božansku Svemoć. Bio je to udar na Boga koji je u Kristu postao čovjekom. Napadnuta je Kristova ljudska narav koja je trebala pokleknuti , odustati od povezanosti s Bogom (uvijek je to sotonin cilj) i prikloniti se sotoni. U pustinji je trebaolo propasti Kristovo Otkupiteljsko djelo, tako reći, prije nego je i počelo.Ali Kristovom kušnjom u pustinji poljuljano je sotonino kraljevstvo na zemlji. Drama koja se odvijala u pustinji, u duhovnoj pripremi na početku Kristova javnog djelovanja, kao da je razmjerna Golgotskoj žrtvi kojom će završiti Kristova zemaljska misija i uspostavljeno Božje Kraljevstvo na zemlji.  Svi koji se svojom savješću i sviješću priklone uz ovo Kraljevstvo, postanu dionici Božjega Kraljevstva, kako pojedinci, tako cijeli narodi, i kulture, bivaju kušani i napadani istim sotonskim metodama kojima je sotona kušala Krista u pustinji.Hrvati su jedan od prvih naroda Europe koji je primio kršćanstvo a Hrvatska je postala Kristova zemlja. Zato i tolike kušnje, ratovi, progoni, pljačke, ugnjetavanja, tlake, nepravde, torture. Cijelu povijest. I cijela povijest, jedan veliki križni put! Dovoljno je pogledati, proteklo, dvadeseto stoljeće. Toliki sinovi i kćeri ( uvijek oni najbolji) su ubijani, zatvarani, mučeni kako bi se slomila kralješnica Hrvatskom narodu! Kako bi on prestao biti Božji a postao sotonin. Kako bi Hrvatska prestala biti Božja i sveta zemlja i potpala pod vlast sotonina kraljevstva. Bez ovog duhovnog vidikovca teško je razumjeti i iščitati hrvatsku i katoličku povijest ove zemlje. I danas dolaze kušnje iz istog izvora, dakako osuvremenjen je i sotonin način djelovanja. Još prije pedesetak godina iz centrale sotonine piramide novog svjetskog poretka ( koja uzgred budi rečeno, svakim danom biva sve vidljivija na horizontu svijeta) procurio je naputak kako porobljavat ljudei i narode i potčinjavati ih velikom carstvu sotone. Prepričano, biseri iz toga naputka pisanog vražjom rukom, izgledaju ovako: „ narode treba držati raskalašenima i nediscipliniranima. Treba otupit ljudima mozak lošim obrazovnim programima i pobrinuti se da ne poznaju dovoljno matematiku, ekonomiju, pravo, i povijest ( o vjeronauku da se ne govori). Treba im uništiti emocije stalno im ugađajući strastima. To će se poistići kroz stalnu prisutnost seksa, nasilja, ratova na tv-u i novinama i drugim medijima. Ljudima treba davati bezvrijednu hranu za misli ali uvijek im uskratiti ono što je vrijedno. Treba ih držati stalno zaposlenima tako da nemaju vremena razmišljati!“ Nije li nam sve navedeno od nekuda poznato? Shvaćamo li da naš svijet nije slučajno ovakav kakav jest, nego ga je netko sustavno takvim stvarao!? Na djelu su bili i jesu razni sotonini uredi za psihološko ratovanje i stručnjaci za hipnotičku kontrolu uma! Sada nam najavljuju nove izazove, krize, neizvjesnosti. Govori se o ljudima koji ostaju bez posla, spominje se brojka od preko trista tisuća nezaposlenih, najavljuju se poskupljenja i pad životnog standarda. Slične su strepnje i u toliko razvikanoj EU. Grčka i još neke zemlje su u teškoj financijskoj krizi, govori se o euru koji može biti uništen, govori se o mogućnosti da se raspane cijela EU zgrada ( samo je pitanje jesu li se projektanti malo prešli ili je to od početka bilo smišljeno tek kao jedan eksperiment (pokus) za onu glavnu SU ( Svijtsku Uniju ) ? Pitamo se kako ćemo sve to izdržati! O Braćo i sestre kad bi smo smogli snage povjerovati da nam je u Bogu najveće bogatstvo a vjera najdragocjenija baština i posjed. Kad bi smo iznova probudili i produbili svijest o značaju ove svete zemlje Hrvatske koju nam je sam Bog dao! Kad bi smo probudili vlastiti osjećaj dostojanstva i ponosa, svoju ljubav prema sebi i drugima, svoju volju koja se ne boji teškoća. Kad bi smo smogli s Kristom ponoviti njegove riječi: „ne živi čovjek samo o kruhu“, „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome i njemu jedinome služi!“ „ Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga!“ Raspala bi se mreža organiziranih sotoninih lažova, kradljivaca i ubojica koji žele zagospodariti svijetom stojeći iza političkih, bankarsko-financijskih, medijskih kulisa i paravana! Svijet bi bio Božji svijet a ljudi Božji ljudi-drugi Kristi! U današnjem evanđelju Krist nas uči kako se oteti zamkama sotone. Hoćemo li u ovoj korizmi: •prihvatiti da nam od Boga sve dolazi, da je On taj koji se brine o nama , sve nam daje i da je Bog naša snaga ?•odreći se časti i slave koju nam nudi sotona ali uz uvjet da mu se poklonimo a čast i slavu davati jedino Bogu jer smo za to stvoreni ?•hoćemo li prestati nerazumnim životom i postupcima iskušavati Božju svemoć a živjeti razumno i mudro očitujući svoju poniznost i ljubav prema Bogu.? To znači nasljedovati Krista u današnjem evanđelju. Amen. U SUSRET ŽUPSKOM EUHARISTIJSKOM KONGRESUU riječkoj nadbiskupiji sve se zahuktava u ostvarivanju sadržaja euharistijske godine koja je u tijeku a završit će Nadbiskupijskim euharistijskim kongresom a prethodit će mu dekanatske tribine, trodnevnice i župski euharistijski kongresi. Tim povodom župu Gornja Vežica, 22.veljače 2010. posjetio je fra Stanko Dodig i to kao delegat nadbiskupijskog euharistijskog odbora. Sastanak se održao u 18,30 u kapeli sv.Ane koja je smještena u sklopu župnog ureda na adresi Z.Kučića 41. nazočilo mu je četrdesetak aktivnijih župljana župe Gornja Vežica. Ovom prigodom najavljeno je da će se u našoj župi u subotu, 6.ožujka u Hrvatskom Domu Gornja Vežica održati euharistijska tribina trsatskog dekanata. Trodnevnica uoči župskog euharistijskog kongresa održat će se 22.,23.i24. travnja a predvodit će je vlč. Siniša Vujčić. Župski euharistijski kongres bit 25. travnja 2010. u 10,00 sati. Središnji, nadbiskupijski euharistijski kongres bit će 26.rujna 2010. u 11,00 sati u Svetištu Majke Božje Trsatske! Ipak valjalo bi u ovim događanjima povesti računa i o slijedećim zapažanjima iz jednog osvrta u povodu euharistijske godine: „ mislim da se bolje ponašamo kad dođemo kod prijatelja u posjet nego na svetom mjestu gdje će se nebo spustiti na zemlju. Gdje je strah Božji? Sveto strahopoštovanje! Ne mislim na djecu i mlade, ne, nego na nas odrasle. To je abeceda od koje bi trebali krenuti.“ Pa eto draga župo, nadbiskupijo, krenimo!!!
PEPELNICA KOJA UKAZUJEOvogodišnja Pepelnica ( kao uostalom i nedavno Stepinčevo, kao i Svijećnica a još prije toga sv.Mise zornice)jasno su ukazali što bi značila župska crkva na G.Vežici. Zahvalni smo mi i na mogućnosti korištenja Hrvatskog Doma kao i sjajnoj postavi MO koji nam uvijek nastoje izići u susret. Ipak crkva je crkva, sakralni prostor je sakralni prostor i on je betonskoj i urbanoj G.Vežici potreban kao duša tijelu. Osobito je bio nazočan lijep broj vjeroučenika zajedno s vjeroučiteljima Nevenom Lazzarich i Tajanom Matković koji su se potrudili da što veći broj vjeroučenika stane na prag i vrata Korizme ( Čista Srijeda) i zakorači u nju.
Stepinac i nadolazeće nevrijeme Živimo u vremenu kada je u vremensku prognozu od (ne)kud uletio pojam Balkan! Sada je svakom pametnom jasno kakvo nas vrijeme čeka, duhovno i političko. Kažu ciklona. Zašto nije uletio pojam Mediteran odnosno Sredozemlje ili zašto nije uletio pojam Srednja ili Centralna Europa? Tako je to kada politika tj. Strane obavještajne službe nisu prisutne samo u sportu nego, tko bi rekao, čak u meteorologiji! Tko bi rekao, Ili mi stvarno mogu reći, kasno palim. Jer meteorologije i vremenske prognoze nikada nije bilo bez politike, ideologije, stranačke obojenosti. Samo tko je u to mogao vjerovat? A sada opet se čini da u meteorologiji i vremenskoj prognozi ima i duhovnih i religioznih strujanja. Očito ni sunce, ni vjetar, ni kiša ni oblaci mi snijeg nisu više što su bili. Sve se to sad prvo mora provući kroz raznorazne sigurnosne (filtere) procjeđivače, proščičavače, odstranjivače ideološke, duhovne, političke, da bi smo saznali kakvo nas vrijeme čeka. Tko je mislio da ćemo to dočekat! Uglavnom, sad nam je svima jasno čeka nas Balkan! To je to vrijeme. Kao što je nekome muka od juga nekima se već povraća i izokreće želudac od ovoga pojma. Kada je Hrvatska u pitanju uvijek povezanog s krvlju, nesanicom i smrću. Ali , što je tu je. Prognostičari nam najavljuju Balkan. Do daljnjeg. Ljudi ko ljudi, ako je danas sunce teško vjeruju da će već sutra započeti kiša i trajati danima. S tim da od ovih geopolitičkih pojmova narodi znaju biti pokisli godinama a ponekad i desetljećima! No tko može na prvu povjerovati da će nas zahvatiti takvo nevrijeme.? Ljudi se uglavnom ponašaju kao da se to njih ne tiče i da će sve biti dobro. Čude se onima koji već traže svoje kabanice, čizme i ostalu opremu iz nekih drugih nevremena koja su prošla. A zapravo je nevrijeme ovdje uvijek jedno te isto, samo se drugačije zove. Najnovije zove se Balkan. Najnovija neopogoda koje će očito sve više biti u našoj vremenskoj prognozi. (Možda je i bivši premijer otišao iz politike zbog vremenske prognoze! Možda je znao da mu ne bismo vjerovali o onomu što zna pa je šutio i otišao se spremat za nevrijeme koje nadolazi.) Uskoro ćemo svi shvatiti. Jedino, što će za mnoge biti prekasno. Uglavnom, meteorolozi nam najavljuju Balkan. I sad bi svakom pametnom to bilo dovoljno da zna što treba činiti. Hrvati katolici znamo li što nas čeka, znamo li što nam je činiti? I jasno je ko dan ako politike ne smije biti u propvijedi a može kako očito jest u vremnskoj prognozi, onda zasigurno ni vremenske prognoze ne bi smjelo biti u propovijedi. Istina živa da stvari nisu tako isprepletene pa ne možemo izbjeći sve kako bismo htjeli. Nužno je nažalost da i propovijedi ponekad postanu vremenske prognoze jer u suprotnom, gdje će ljudi saznat kakvo nas vrijeme očekuje? I sad, kada znamo što nas čeka pokušajmo razumjeti o čemu nam govori današnje evanđelje. I Krist nas uči kako da preživimo razne nepogode i neprilike, nevremena života. Danas nas uči da naši životi moraju biti poput stabla što pušta korjenje do voda tekućica. I kakvo god vrijeme nastupilo, to je stablo zeleno, i uvijek donosi svoj plod. Tako i naši životi moraju biti dobro ukorjenjeni u Bogu, pustiti žile do životodajnih milosnih izvora što struje iz Gospodina. Stablo nikad nije samo deblo i krošnja. Najvažniji dio stabla je nevidljiv, ukopan, ukorijenjen u zemlju- njegov korijen. Kažu da kao što je razgranata krošnja stabla da bi tako trebao biti velik i razgranat i korjen svakog stabla. U suprotnom stablo se suši, vene i umire. Ljudi su skloni pokazivati se izvana dok se ukorjenjenost i nevidi dok ne nadođu nevolje iz vana. Tada se vidi veličina i značaj svakoga čovjeka. Lažnog od pravog. Tada vidimo tko ostaje a tko propada. Lažni životi moraju propast jer su satkani od obmane, od lažne slave, časti, bogatstva i moći. Sve to ako je oslanjano samo na onom ljudskom propada. Ostaje ono što je bilo građeno na Božjim istinama i vrijednostima. Što je bilo ukorjenjeno u Bogu! Najbolji primjer je svjedočki primjer kardinala A. Stepinca. (Uzgred rečeno, i njega je zadesilo nevrijeme koje se u vremenskoj prognozi čitalo kao Balkan!) Ne pokazuje li se njegov život kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica... a gdje su njegovi progonitelji, krvnici, zna li tko ime njegova tužitelja? Bili su velikani, strah i trepet svoga doba i svoje partije ali nisu bili ljudi vjere ni savjesti, nisu bili ukorjenjeni u Boga . Gdje su njihovi životi. Te lažne veličine vjetar povjesti raznio je kao pljevu, kao da ni postojali nisu. Stepinac je naprotiv od njih trebao biti poništen do kraja. I mislili su da su mu izbrisali svaki trag. Ipak, Stepinčev je život bio ukorjenjen u Bogu i žile su mu crpile s dubokih izvora milosnog života. Stepinčev se život sada ukazuje velik i plodan i slava će mu rasti iz dana u dan. Zato braćo i sestre, ne bojmo se ni nepovoljne vremenske prognoze nego slušajući Božju Riječ i slijedeći svjedočki primjer svetih, ukorjenjujmo svoj život u Bogu ne hlepeći za lažnim taštinama ovoga propadljivoga svijeta . Sav sjaj , bogatstvo i slava ovoga svijeta bez Boga običan su privid i laž koji se raspada kao da je od praha i nestaje! STEPINČEVO NA G.VEŽICI 2010.
U srijedu, 10. veljače 2010. u Hrvatskom Domu na Gornjoj Vežici u 18,00 sati započela je proslava spomendana blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Na samom početku ovoga slavlja u ministrantsku službu uvedeno je šestero ministranata župe Gornja Vežica ( sedmi će to učiniti naknadno) : Mislav Tafra Niko Bratina Leonardo Bionda Mislav Grotić Roko Štiglić Karlo Knežević i Jan Opačić (sedmi ministrant). Obred je izgledao ovako. Svećenik je najprije prozvao poimenice svakog od kandidata. Zatim su ministranti izrekli prisegu i potvrdili je poklekom i stavljanjem ruke na raspelo. Obred je završio svećenikovom blagoslovnom molitvom. Ovo je prva generacija ministrantske grupe za koju vjerujemo da će na G. Vežici samo jačat.  „Obred“ primanja u ministrantsku službuSvećenik poimenice proziva kandidate: .............. Svaki odgovori „ Evo me! „ i dođe pred olatar 1. Danas ćeš službeno postati ministrant župe Gornja Vežica. Jesi li spreman preuzeti ovu službu? - „Jesam“ 2. Hoćeš li se svojim ponašanjem, pobožnošću i marljivošću s poštovanjem i ljubavlju odnositi prema sv.Misi i prema domu Gospodnjem? - „ Hoću!“ b - „ Amen“ Stavi ruku na raspelo koje svećenik drži u ruci:, klekne i kaže TAKO MI POMOGAO BOG, BLAŽENA DJEVICA MARIJA I SVI SVECI BOŽJI! Gospodine Isuse Kriste, pogledaj ove svoje izabranike koji su danas predstavljeni cijeloj našoj župskoj zajednici da budu pomoćnici svećeniku u bogoslužju. Molimo te , daj im snage da ostanu vjerni ministrantskoj službi koju su danas s oduševljenjem prihvatili! Ti im podaj milosti i snage da tako služe liturgiji kako ti to od njih očekuješ. Koji živiš i karaljuješ s Ocem i Duhom Svetim Bog po sve vjeke vjekova. Amen 
Kao uvod u misno slavlje uslijedilo je potresno svjedočanstvo župljanina gosp. Slavka Radičevića dugogodišnjeg robijaša u komunističkim kaznionicama i mučionicama. Posebnost toga svjedočanstva je u tome što je gosp. Slavko jedan od rijetkih zatvorenika koji je imao milost susresti se sa kardinalom Stepincem u Lepoglavskoj kaznionici. Osobito se sve dojmio opis hoda i dostojanstvenog nadbiskupova držanja za vrijeme njegovih svakodnevnih šetnji na za to određenoj stazi kaznionice.
Uslijedila je sv. Misa koja je služena za sve žrtve logora, zatvora, ratova i progona, sve ubijne i mučen  e za Boga Crkvu i Domovinu kroz hrvatsku povijest do danas.U propovijedi svećenik je pokušao ocrtati važnost i značaj Stepinčeve osobe u tom povjesnom trenutku.Zbog svoje vjernosti Bogu, Crkvi i Domovini Stepinac kao hrvatski metropolita morao je biti ukonjen da bi se provela zamisao o komunističkoj ateističkoj tvorevini u kojoj je hrvatskom narodu i katoličkoj crkvi od Gospodara Svijeta i krojitelja svjetske politike bilo dosuđeno zauvjek iščeznuti i nestati. Srbo-komunistički izvršitelji su to samo trebali samo besprijekorno provesti. Da je Stepinac pokleknuo to bi se zasigurno i dogodilo. Ali on je ostao vjeran, uspravan i neslomljiv. Odlučeno je da ga se ukloni, morao je umrijeti ali nije smio biti mučenik. Nije smio biti ubijen u zatvoru ali su ga ipak sustavno ubijali u zatvoru. Trovanjem hrane i svakodnevnim zračenjem koji će po njegovu puštanju na „slobodu“ u kućni pritvor izazvati neizlječivu bolest od koje je umro. Mržnja i osveta nad Stepincem očitovala se potpuno u otimanju njegova srca koje se htjelo čuvati na Kaptolu. Udba ga je otela i dala visokim masonskim obredničarima zla koji su Stepinčevo srce kao simbol katoličanstva i hrvatsva ritualno spalili i njegov pepeo prosuli time simbolizirajući uništenje vrijednosti za koje je Stepinac živio i umro. Ali svjetli i svetački trag nitko nije mogao izbrisati. Iza smrti tek se ukazala Stepinčeva veličina i značaj. Uspostava Hrvatske države i slobodno djelovanje katoličke Crkve nakon četrdeset pet godina komunističkog mraka i zla jasan je znak Stepinčeve nebeske pobjede. U vremenima u koja ulazimo Stepinčev nebeski zagovor svakim danom će nam biti potrebniji. Snage koje su uništile Stepinčev zemaljski život opet su spremne uništiti sve ono što je njemu bilo sveto. Zato, životom nasljedujmo Stepinca i s vjerom govorimo, blaženi kardinale Alojzije Stepinac, moli za nas. Amen.
 Na ovogodišnje Stepinčevo službeno je započelo sakupljanje sredstava za buduću crkvu koju narod Gornje Vežice već godinama čeka.Doslovce u tom se pogledu kreće od početka. Sve se čini kao neostvariv san ali ako cijeli poduhvat stavimo pod moćnu, nebesku zaštitu blaženoga Stepinca, moželi što biti neostvarivo. Ovom prigodom skupljeno je simboličnih - 670, 97 Kn. I na kraju, proslavi stepinčeva na Gornjoj Vežici sudjelovali su predstavnici skautskog zdruga riječke nadbiskupije sa svojim voditeljem gosp. Marinom Miletićem. Dojmljivo ih je bilo vidjeti u svojim svjetloplavim skautskim odorama. Cilj njihova dolaska je bio susret sa ovogodišnjim krizmanicima naše župe kako bi skautski pokret zaživio i među mladima Gornje Vežice! Neka i ovdje na djelu bude zagovor moćnoga kardinala! Pravilnik razvoja katoličkog skautizma
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
Kad kroničar (ne) bilježi Ovih dana od jednog visokopozicioniranog u hijerarhiji naše nadbiskupije ( o kakvim se visinama može radit , sami prosudite) imali smo prigode čuti i ovakvu prosudbu:“ župu Gornja Vežica nije ni trebalo osnivati dok se ne napravi župska crkva!“. Sjajno.Dijete se rodilo, što ćemo sad ? Očito da su neki jako na muci. To nas je podsjetilo na U rubrici gdje bilježi sve nadbiskupove službene nastupe između dvaju brojeva kronike čitamo da se 24.studenoga „u 19,00 sati u sklopu vizitacije župi sv.Ane u Rijeci susreo se s članovima ŽPV-a“. I prema kroničaru, to je sve, kada je u pitanju Gornja Vežica. Ipak doznajemo da je 7 i 8. studenoga boravio u vizitaciji župe Svete Obitelji. Isto tako 26. i 29. studenoga u župi sv.Ćirila i Metoda u Rijeci, 30.11. i 1. 12. boravio u vizitaciji župe sv.Jurja u Rijeci. I na kraju, 3., 4., 6., prosinca 2009. u župi sv. Terezije od DI . Kroničar nigdje ne bilježi gdje je preuzvišeni Gospodin nadbiskup proslavio svetkovinu Krista Kralja! Nije li to ipak „mali“ propust?. Dakako (ne )svjesan.. Kakve li slučajnosti, upravo 22.prosinca 2009., na svetkovinu Krista Kralja , u sklopu svoje službene vizitacije, nadbiskup je boravio u župi Gornja Vežica i u Hrvatskom Domu predvodio euharistijsko slavlje sa mnogobrojnom zajednicom okupljenih vjernika. Odabravši G. Vežicu za proslavu svetkovine Krista Kralja nadbiskup je jasno pokazao koliko mu je stalo do ove župe u nastanku. Ne sumnjamo da je i našem vrlom kroničaru do toga stalo i da je njegovo pisanje uvijek ogledalo težnje točnosti, istinitosti, pravednosti i pravičnosti! |
|||||||||||||||||||||||||||||||
Posjetili smo Dom za djecu Ovoga Došašća, učenice osmih razreda OŠ “Gornja Vežica“, Jelena Jurković, Marija Elena Husić, Roberta Padavić i Inga Čingel, posjetile su zajedno sa svojom vjeroučiteljicom, Dom za djecu Ivana Brlić Mažuranić, u Rijeci.Od dobrovoljnih priloga u iznosu od oko tristo kuna, sakupljenih na satovima vjeronauka i većim dijelom od donacije škole, kupljene su za štićenike Doma higijenske i kozmetičke potrepštine te slatkiši. U Domu trenutno boravi sedamnaestero djece u dobi o nula do tri godine za koje se brinu vrijedne i požrtvovne sestre koje im svojom brigom i ljubavlju nadomiještaju obitelj. Sve je u Domu bilo u božićnom ruhu pa su i djeca mogla osjetiti posebnost i toplinu ovog svetog vremena. Starija djeca smještena su u Domu u Lovranu. |
|||||||||||||||||||||||||||||||
I ŽUPA G.VEŽICA PODRŽALA DVIJE AKCIJE HRVATSKOG CARITASHrvatski Caritas pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplave u Hrvatskoj
Hrvatski Caritas pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima u potresu na Haitiju
Pomoć, prikupljenu u Hrvatskoj Hrvatski će Caritas uputiti Caritasu Haitija, putem Caritasa Internationalis - mreže nacionalnih Caritasa iz 162 zemlje koja osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju kvalitetne pomoći i obnovi. |
|||||||||||||||||||||||||||||||
Karitativna akcija udruge sv.Vinka PaulskogU župi Gornja Vežica ima 97 osoba kojima je potrebna pomoć zbog bolesti, starosti, neimaštine, invalidnosti... Udruga sv. Vinka Paulskog na razne načine pomaže tim ljudima. O njihovu poticajnom djelovanju primili smo izvještaj o ovogodišnjoj karitativnoj akciji u Došašću kojega donosimo u cjelosti a udruzi čestitamo i želimo još puno ovakvih i sličnih akcija.. KARITATIVNA AKCIJA U DOŠAŠĆU - LJUBAV NA DJELU
|
Hrvatski Caritas je u srijedu 13. siječnja 2010. godine pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od poplava na ličkom području i doline Neretve. 
Hrvatski je Caritas u srijedu 13. siječnja 2010. pokrenuo akciju prikupljanja pomoći stradalima od potresa na Haitiju. Nakon potresa, u kojem su, prema prvim procjenama, poginule tisuće osoba, a tisuće ostale bez domova, srušene su ili oštećene i brojne bolnice, škole i druge važne ustanove. 
U našoj Župi sveta Ana - Gornja Vežica djeluje Udruga sv.Vinka Paulskog, koja broji osam članova, sa zadatkom da brine o onim obiteljima u župi koji su potrebni pomoći u hrani ili su bolesni.