vijesti
Svima, baš svima koji vole i žive za svoju župu Gornja Vežica, Sretan i blagoslovljen Božić i Nova 2010. godina Gospodnja želi Vam Uredništvo BOŽIĆ 2009.U vjeri i nadi da zbilja Božića još gori i govori u tami svijeta i mi smo na Gornjoj Vežici nastojali da božićno ozračje bude i sveti i svečano. Na badnjak u 16,00 sati na sv.križu bilo je predstavljanje ovogodišnjih jaslica. Postav je krajnje jednostavan i ta jednostavnost najviše govori poruku sv.Obitelji o siromaštvu, poniznosti i molitvi. Odmah se svidio djeci.
Ostali događaji zbivali su se u Hrvatskom Domu. U 21,00 započela je mala polnoćka. U dijaloškoj propovijedi svećenik je uspoređivao poruke koje primamo preko mobitela i one koje primamo od Boga. Radiovalovi prenose obične poruke. Radiovalovi postoje ali ih ne možemo vidjeti. Božje poruke ne prenose radiovalovi, te poruke prenose anđeli. Nevidljivi ali u našem životu prisutni božji glasnici. Anđeli su prenositelji božjih poruka u našu dušu. Te poruke možemo pročitati jedino u tišini, molitvi i dobroti srca. Ali naš svijet je pun buke. Možda baš zbog toga da ne čujemo te božje poruke koje nam Gospodin šalje u dušu.Pastiri očito nisu imali tih poteškoća. Bili su ljudi molitve, šutnje i čistoće srca. Čuli su i primili najvažniju poruku koju je ikada svijet primio. Poruku da se Bog rodio kao dijete, kao čovjke. U 10,00 sati prikazana je predstava „ Najmlađi Pastir“. Predstavu je postavila vjeroučiteljica Maja jurković a izveli su je učenici četvrtog razreda. Mnogo je osoba doprinjelo izvedbi ove predstave. Osobito gosp. Milorad Pejčinović. Inače, tekst predstave nastao je još 2002.na Donjoj vežici, odnosno Trsatu. Napisao ga je svećenik Ante Zovko i to koristeći nekoliko neuspjelih božićnih igrokaza. Prvi put „Najmlađi pastir“ izveden je u matuljima 2002. i sada na Gornjoj Vežici. Izvođači su imali mnogo poteškoća ( gripa itd.) i mali broj proba ali su svojom izvedbom oduševili sve nazočne. Predstava mora biti izvedena barem još jednom!
U 23,00 uslijedila je Velika Polnoćka. Večer puna nadahnuća. U propovijedi svećenik je razmišljao ovako: “ Mi ne pripadamo kineskoj kulturi ali naša kultura nije ni kultura „coca-cole“. Mi živimo u kulturi Božića . U toj kulturi i iz te kulture nastalo je sve što imamo, cijela naša baština. Zato, na kulturnoj razini, svatko tko je iskren i dobronamjeran, tko god ovdje živi, trebao bi upoznati tu kulturu i poštivati je. Na kulturološkoj razini svi njoj pripadamo. Na toj razini svi trebamo prihvatiti Božić. I od njega živjeti. To je kulturološka razina. Danas govorimo o kulturološkim vrijednostima Božića koje su nam nasušno potrebne a koje svaki dan kopne pred naletima lažnih vrijednosti potrošačkog društva. U što se pretvara čovjek i grad bez kulture Božića nedavno smo mogli vidjeti u samom središtu Rijeke. Takoreći nadomak poglavarstvu na smrt je iscipelaren mladić u jednoj običnoj mladenačkoj prepirci.Može li biti drugačije u gradu u kojemu se sam gradonačelknik svom silom obrušava protiv molitve „Očenaša“? Što je to važnije o čemu bi jdeca morala znati od „Očenaša“ i „Desest Božjih Zapovijedi“ ? To je abeceda duhovnog života, to je duhovna i moralna tablica množenja, zbrajanje i oduzimanje. Tko to ne usvoji kao dijete nikada to neće znati. U tome se utemeljuju vrijednosti Božića i to čuva vrijednosti Božića. Ako u jednom društvu prestane poštivanje vrijednosti Božića, više se neće poštivati ni vrijednost ljudskog života. Ljudski život tada je često bezvrijedan kao što to pokazuje nedavni tragični događaj u samomu srcu grada Rijeke. Č. Bez Boga je zvijer, zvijer koja nema sud. Božić je najbolja škola protiv nenasilja. Zato kulturu Božića moramo čuvati i živjeti u svojim obiteljima i svojim domovima. To je naša najveća baština. Dakako ne samo na onoj kulturološkoj razini već treba težiti da to postane ona druga razina, religiozna razina. To je milosni, otajstveni događaj koji se zbiva u pojedinoj duši i on je uvijek osoban. Cilj je kulurološkog Božića da on postane unutarnji milosni događaj u duši svakoga čovjeka. Što možemo očekivati od kulture EU kojoj ništa nije sveto osim profita i trgovine, koja izbacuje križeve iz javnih ustanova , križevi se bacaju na smetlište kao što su to činili najzadrtiji boljševici i anarhisti.( znak ljubavi Boga. prema čovjeku)? U kakvu noć, u kakvo sljepilo poganstva i bezboštva nas uvode?
Božić nas iznova uči što čovjeka čini čovjekom, Božić nas uči da smo slični i dragi Bogu! Imajmo snage prihvatiti tu najveću životnu istinu i život će poprimiti radost i boje i svu puninu. Amen.“ Na sam Božić služene su dvije sv.Mise: u Hrvatskom Domu u 11,00 sati i u 18,00 sati na sv.Križu. |
||||||||||||||||||||||||||||||
ŽUPNIK DRUGI PUT POSJETIO o.š. GORNJA VEŽICA U utorak, 22. prosinca 2009. župnik i svećenik župe Gornja vežica posjetio je , drugi put u ovom prvom školskom razdoblju, osnovnu školu Gornja Vežica. Dva su povoda. Prvi, nedavni izbor nove ravnateljice škole, gđe. Bojane Matešin što je trebalo čestitati i zaželjeti uspjeh u rukovođenju školom. Drugi je povod bila predbožićna priredba koju su učenici zajedno sa svojim mentorima priredili za djelatnike i roditelje. Iako je vrijeme bilo nepovoljno zbog jake kiše, aula škole bila je dupkom puna. Na kraju priredbe nazočnima se obratio i svećenik. Pozdravivši ravnateljicu, sve djelatnike, učenike i roditelje, u svojoj čestitki svećenik je rekao i slijedeće: Kada bi živio u Kini, svoje bi dijete poticao da svakako upozna što je to kineska nova godina. Naprosto zato jer bi to tada bilo naše okruženje i svatko tko je dobronamjeran želi upoznati i zavoljeti okruženje u kojemu živi. Mi ne pripadamo kineskoj kulturi ali naša kultura nije ni kultura „coca-cole“. Mi živimo u kulturi Božića . U toj kulturi i iz te kulture nastalo je sve što imamo, cijela naša baština. Zato, na kulturnoj razini, svatko tko je iskren i dobronamjeran, tko god ovdje živi, trebao bi upoznati tu kulturu i poštivati je. Na kulturološkoj razini svi njoj pripadamo. Na toj razini svi trebamo prihvatiti Božić. I od njega živjeti. To je kulturološka razina. Druga je ona religiozna razina. To je već milosni, otajstveni događaj koji se zbiva u pojedinoj duši i on je uvijek osoban. Danas govorimo o kulturološkim vrijednostima Božića koje su nam nasušno potrebne a koje svaki dan kopne pred naletima lažnih vrijednosti potrošačkog društva. U što se pretvara čovjek i grad bez kulture Božića nedavno smo mogli vidjeti u samom središtu Rijeke. Takoreći nadomak poglavarstvu na smrt je iscipelaren mladić u jednoj običnoj mladenačkoj prepirci. Ako u jednom društvu prestane poštivanje vrijednosti Božića, više se neće poštivati ni vrijednost ljudskog života. Ljudski život tada je često bezvrijedan kao što to pokazuje nedavni tragični događaj u samomu srcu grada Rijeke.Božić je najbolja škola protiv nenasilja. Zato kulturu Božića moramo čuvati i živjeti u svojim obiteljima i svojim domovima. To je naša najveća baština. I zato, svima sretan i blagoslovljen Božić! |
||||||||||||||||||||||||||||||
Globalno zatopljenje ili velika obmanaKakvim sve manipulacijama svijet neće biti izložen? Nakon kravljih ludila, ptičjih gripa, pandemijskog H1N1, evo sada je na redu „klimatska gripa“ nazvana globalno zatopljenje. Po širiteljima, oglasivačima i pronositeljima te zloguke vijesti, klima Zemlje je teško oboljela i pod hitno joj treba cjepivo i neki ozdravljujući tretman klimatskih doktora. Tako se sredinom ovog prosinca u Kopenhagenu održava klimatska konferencija koja bi trebala iznjedriti tzv. Klimatski dogovor, čudnovati dokument kojim bi Zemlja bila spašena. I baš u danima kada je konferencija na kojoj se toliko govorilo o globalnom zatopljenju doživljavala svoj klimaks svijet je zahvatilo pravo globalno zaleđenje. Posvuda su se mjerili dugo nezapamćeni temperaturni minusi. U Kanadi i na Sibiru živa se spuštala do -50 ˙C. I Europa se okovala ledom i hladnoćom. Devetnaestog prosinca i Hrvatska je sva osvanula pod snijegom. Bilo ga je i tamo gdje ga uistinu nikada nema. U Puli dvadesetak centimetara. To jutro vijavica je zavldala i Gornjom Vežicom. Išli smo na zadnju zornicu treće nedjelje došašća koja se subotom održava na sv.Križu. Bura je divljala donoseći snijeg kao da smo duboko negdje u Lici ili Gorskom Kotaru ili Hrvatskom Krasu. Jedinstveno jutro. Cijela Vežica bila je prekrivena snijegom, a promet gotovo u potpunom zastoju. Oni stariji svjedoče da na Vežici već dugo, dugo ne pamte snijeg.
Nije li se sama priroda pobunila protiv umova iz Kopenhagena? Tu nisu čista posla. Prije bi se moglo reći da je priča o globalnom zatopljenju vješta obmana i ideologija planetarnih porobljivača kojima je cilj kako pod svoju vlast staviti cijelu zemaljsku kuglu uskraćujući pravo državama, narodima i kulturama da gospodare onim što im pripada kao baština i pravo. Dakako neće ovo zahlađenje i snijeg pokolebati globalne planere svjetske nadvlade ali nam treba pomoći da iznova razbistrimo um i duh i razmišljamo svojom glavom i vidimo svojim očima. Obmana i obmanjivača svijetu nikad dosta, oni se neprestano smjenjuju u naletima Zloga. |
||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Postavljanje jaslica na sv.Križu U ponedjeljak , 14. prosinca 2009. grupa mladih župe Gornja Vežica započela je osmišljavati ovogodišnji postav božićnih jaslica na sv.Križu. Predstavljanje postava bit će na badnjak, 24.prosinca 2009. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Susret sa ŽPV
Završnog dana vizitacije, pastirskog pohoda, župi na Gornjoj Vežici, 24. studenoga 2009. nadbiskup mons. Ivan Devčić, u pratnji tajnika i voditelja odjela za gradnje u riječkoj nadbiskupiji vlč. Piotra, u crkvi sv.Križa u 19,00 sati, sastao se s članovima ŽPV, pastoralnim suradnicima i zauzetijim članovima župe. Nazočili su mu i predstavnici MO-G.Vežica, na čelu s gosp. Vinkom Vukušićem. Kraj pastirskog pohoda bio je u župnom uredu u Z.Kučića 41 gdje je nadbiskup potpisao župske knjige koje je marljivo i besprijekorno pregledao kancelar nadbiskupije msgr. Nikola Imbrišak. Tako je završio drugi pastirski pohod župi Gornja Vežica. Hoće li se idući, treći po redu dogoditi u budućoj crkvi i novim župskim prostorijama? Nadbiskupov pastirski pohod
U nedjelju, 22. studenoga 2009., na svetkovinu Krista Kralja, nadbiskup mons. Ivan Devčić, u povodu svog Pastirskog pohoda ( službene vizitacije) posjetio je župu Gornja Vežica. Drugi je to po redu posjet ove vrste od kako je župa ustanovljena 2002. Uspostava župe i plan o gradnji crkve na Gornjoj Vežici jedan je od prvih pastoralnih zamisli koje je nadbiskup Devčić poduzeo nakon što mu je povjereno upravljanje riječkom nadbiskupijom u prosincu 2000. Zbog toga župna zajednica na Gornjoj Vežici zna koliko mu je stalo da se i ostvari sve ono što je zamišljeno 2002.  Središnja točka prvog dana pastirskog pohoda bilo je euharistijsko slavlje koje je nadbiskup predvodio u Hrvatskom Domu Gornja Vežica kojega župa, u nedostatku župske crkve i vlastitog sakralnog prostora, od svoga osnutka koristi za svoja nedjeljna okupljanja. Okupio se dosta velik broj vjernika. U nadbiskupovoj pratnji bio je tajnik đakon Velimir Martinović a posluživao je bogoslov Šimo. Pjevanje je predvodio zbor župe Gornja Vežica .U poticajnoj propovijedi koju je održao spustivši se među narod, nadbiskup je govorio o svetkovini Krista Kralja kao završetku liturgijske godine u kojoj je toliko bogatstvo sadržaja i liturgijskih događaja koji imaju za cilj izgradnju naše vlastite vjere i proslavu Krista Kralja.  U završnom pozdravu nadbiskup je pozvao na izgradnju žive Crkve u župi iz koje će se dogoditi i ostvarenje najveće potrebe ove zajednice, izgradnja vlastite crkve i prikladnih sakralnih i pastoralnih prostora. Ovaj put o tome je nadbiskup govorio kao o nečem izvjesnom i izglednom objavivši pred zajednicom da je grad Rijeka sa svoje strane riješio do sada sporne poteškoće a nadbiskupija će kupiti jedan dio parcele, stotinjak kvadrata od jedne privatne osobe koja tu ima pravo vlasništva.U svom obraćanju, župnik je ustvrdio da je zahtjevno danas nositi križ i jedne obitelji a kamoli križ cijele nadbiskupije. Župa Gornja Vežica želi biti oslonac u nošenju toga križa, želi doprinjeti ostvarenju pastoralnih nastojanja i smjernica koje nadbiskupija pokreće.  Iza sv.Mise uslijedio je susret s ovogodišnjim krizmanicima i prvopričesnicima i njihovim roditeljima. To je najvitalniji i najvažniji dio župe i oni su ti koji će sutra nositi život ove župske zajednice.Nadbiskup je osobito potaknuo roditelje da zajedno s djecom dolaze na nedjeljnu sv. Misu. Ovaj susret je završio zajedničkom fotografijom svih nazočnih koji su se okupili oko nadbiskupa. U nastavku vizitacije nadbiskup je obišao crkvu sv.Križa kao jedini sakralni objekt kojega ova župa ima a na kojem su osobito u proteklih nekoliko godina izvršeni brojni građevinski i tehnički zahvati koji su omogućili njegovu svrsihodniju pastoralnu iskoristivost.  Nakon toga uslijedio je obilazak lokacije za izgradnju buduće crkve koja se nalazi iznad bivšeg okretišta gradskog autobusa br.7.Na kraju prvog dana vizitacije nadbiskup je posjetio i župni ured smješten u prizemlju nebodera u ulici Z. Kučića 41. Tu je s osobitim zanimanjem razgledao i kapelicu sv.Ane koja se od rujna nalazi u sklopu župnoga stana i služi za dnevne sv.Mise kroz tjedan. Pastirski pohod nastavit će se u utorak susretom sa članovima ŽPV i ostalim pastoralnim suradnicima i zauzetim članovima župe.
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Zbor župe G.Vežica proslavio sv.CecilijuIako se nisu uspjeli okupiti u punom sastavu ( neki su bili spriječeni zbog gripe, neki zbog obveza u obitelji) 22. studenoga 2009. zbor župe Gornja Vežica sv.Misom u 18,00 sati na sv.Križu proslavio je sv.Ceciliju zaštitnicu zborova, crkvenog pjevanja i crkvene glazbe. Skromno obilježavanje svoga dana prisutni članovi zbora i orguljašica zajedno sa svojim svećenikom nastavili su druženjem u ugostiteljskom objektu „Times“ na Gornjoj Vežici. Zaključeno je da se i u buduće o sv.Ceciliji zbor okupi na sv.Misi i sličnom druženju.
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. na sv.Križu
Dodatak uz tekst: Prema podacima vukovarske Opće bolnice u agresiji na Vukovar poginule su 1624 osobe, od kojih je do sloma obrane grada poginulo 905, a među njima i 12-ero djece. Bolnica ima podatke o ranjavanju 1219 osoba među kojima i 30 djece. Ratni zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković nedavno je iznio podatak kako je u bitki za Vukovar život izgubilo oko 15.000 neprijateljskih vojnika. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko sedam tisuća zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba. Na popisu zatočenih i nestalih osoba u Domovinskom ratu još je 350 osoba s vukovarskog područja. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Novi List o www.g-vezica.comGotovo tri mjeseca otkako je naša župska internetska stranica ugledala svjetlost dana, riječki Novi List 17.11.2009.izvjestio je svoje čitatelje o njenom pojavku. Uistinu nimalo beznačajna stvar. Tekst prenosimo u cjelosti. Župa sv. Ane na Gornjoj Vežici dobila internetsku stranicu RIJEKA – Dolaskom vlč. Ante Zovka u službu župnika župe sv. Ane na Gornjoj Vežici, zaživjele su mnoge aktivnosti, između ostalog i internetska stranica www.g-vezica.com koja prati pastoralna događanja u jednoj od najmlađih ali i najvećih župa Riječke nadbiskupije.Unatoč tome što na Gornjoj Vežici nedostaje župna crkva i adekvatni pastoralni prostor, Župa se trudi biti živa i aktivna, o čemu i svjedoči ova internetska stranica. Trenutno se vjerski i kulturni život Župe odvija na tri lokacije: kapelici sv. Ane smještenoj u sklopu župnog ureda na adresi Zdravka Kučića 41, zatim crkvici sv. Križa na vrhu istoimenog brda iznad Gornje Vežice te u Hrvatskom domu. S. P. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Predstavljanje Prvopričesnika
U nedjelju, 8. studenoga 2009. opet je sve vrvilo na vjeroučeničkoj sv.Misi u 11,00 sati u Hrvatskom Domu Gornja Vežica. Povod je bio predstavljanje ovogodišnjih pripravnika za sakramenat sv.Pričesti i njihovih roditelja. Bilo je to službeno donošenje potpisanih pristupnica za uključenje u pripremu za Prvu sv.Pričest. Lijepo je proteklo ovo slavlje za što osobitu zaslugu nosi vrijedna vjeroučiteljica o.š. Gornja Vežica, gđa. Maja Jurković. Ona je s prvopričesnicima uvježbala nekoliko prigodnih točaka (predstavljanje pojedinih kandidata, molitva vjernika i pjesme). Maja uvijek radi sve sa srcem i to naprosto nikoga ne može ostaviti ravnodušnim iako na takvom putu bude pokatkad i trnja. Važan doprinos sviranjem dala je i časna Veronika koja nam se uspjela priključiti usprkos svim obvezama koje mora obaviti i u svojoj samostanskoj zajednici u Kresnikovoj. U dijaloškoj propovijedi svećenik je sa prvopričesnicima tražio krilaticu koju tako često koriste današnji ljudi, pa i naši roditelji. Brzo su prvopričesnici došli do izraza „nemam vremena“ koji je poput nekog virusa i sve nas više zahvaća. Onda je svećenik pozvao vjeroučenike da pokušaju otkriti gdje nam to odlazi naše vrijeme i zašto ga nemamo. Brzo su učenici otkrili gdje se gubi vrijeme pa su navodili: kladionice, televiziju, kafiće, novine, velike prodavaonice itd. Sve je to iskorišteno da bi se došlo do poruke današnjeg evanđelja koje nas poziva da Bogu dajemo najvrijednije, pa i sve svoje vrijeme i sve sposobnosti i cijeli život a ne samo suvišak svog vremena kako to čine bogataši iz prispodobe o siromašnoj udovici. Bogh će nas pitati kome smo dali svoj život a vrijedi jedino ono vrijeme koje je istinski darovano Bogu. Važno je to zato jer Bog za sve darovano u ljubavi i iskrenosti nagrađuje stostruko i nikome ne ostaje dužan. I zato bi bilo važno da roditelji isto konačno nađu vremena za nedjeljnu sv. Misu.
Veliki je doprinos današnjem slavlju dala i skupina mladih animatora koji paze na vladanje vjeroučenika na misi: Danijela, Orijana, Manuela, Ivana, Veljko kao i bogoslov Šime iz riječke bogoslovije koji je na praktikum,u u našoj župi a inače je kandidat gospićko senjske biskupije.... i dakako, skupina krizmanika koji su pomogli da se na kraju sve stolice s podija prenesu na binu. Uistinu, ništa nije teško ako znamo da Gospodin nagrađuje, stostruko pa i više. Na kraju je u sebi samo trebalo moliti onu najljepšu molitvu za njih tridesetpet najdragocjenijih u župi:
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Sastanak s Udrugom sv.Vinka Paulskog U župnom uredu Gornja Vežica, 7. studenoga 2009. u 15.00 sati svećenik je primio članove udruge sv.Vinka Paulskog koja je već godinama prisutna i djeluje i na području Gornje Vežice. Gđa Vera Doljanac, koordinatorica pojedinih ogranaka, predstavila je rad i program Udruge sv.Vinka Paulskog osvrnuvši se na rad u Hrvatskoj ali na međunarodno djelovanje Udruge. Gđa. Vesna Butković predstavila je djelovanje Udruge na području župe Gornja Vežica u proteklim godinama. Svećenik je izrazio podršku djelovanju Udruge ali je i ukazao i na određene poteškoće. Vrijedno je karitativno djelovanje udruge na području župe ali isto tako nije dobro da se Caritas župe poistovjeti i svede samo na Udrugu sv.Vinko Paulski. Udruga u župskom Caritasu treba imati svog pretstavnika. Nadalje, uviđa se da su iste osobe uključene u sve skupine u župi i u zbor, i u čitače, i u sv.Vinka, i u caritas, i u ŽPV itd. To se mora mijenjat. Svećenik je pozvao Udrugu sv.Vinka Paulskog da se počne boriti za nove ljude koji još nisu uključeni u život i pastoralno djelovanje župe. Predložio je da se zahvati u skupinu roditelja prvopričesnika i krizmanika. Predložio je da Udruga sv.Vinka organizira jednu roditeljima poticajnu tribinu s područja unutarobiteljske komunikacije i emocionalne inteligencije ( kao predavači spomenuti su prof. Vesna Gračner i prof. Mario Bebić) a onda bi Udruga predstavila svoj rad i predložila roditeljima uključivanje u pojedine poduhvate koje Udruga želi pokrenuti na području župe. Kao prvi vid predstavljanja Udruge, svećenik je predložio godišnju proslavu sv.Nikole koju organizira MO Gornja Vežica a na koju je pozvana i župa da se uključi. Predložio je da Udruga sv.Vinko Paulski tom prigodom pokaže kratko predstavljanje svoje radionice „Kako izraditi božićni poklon ( jednostavno i lijepo a ne skupo)“. Sastanak je završen molitvom sv.Vinka Paulskog.
|
||||||||||||||||||||||||||||||
SUSRET KRIZMANIKA ŽUPA TRSATSKOG DEKANATA Prvi u nizu susreta koji će se dogoditi na putu katehizacije naših ovogodišnjih pripravnika za sakramenat sv.Krizme dogodio se 7.studenoga 2009. na Trsatu, u trsatskom svetištu gdje se održao susret krizmanika župa trsatskog dekanata.Na tom je susretu naša krizmanička grupa bila najbrojnija i najzapaženija. Naši krizmanici su se okupili ispred Hrvatskog Doma na Gornjoj Vežici i odatle pješice u povorci krenuli prema Marijinom svetištu zajedno sa svojim svećenikom. Hodnja do Trsata bila je i prigoda za ispit savjesti i priprava za skorašnju sv.Ispovijed koja će uskoro biti organizirana u župi. Nakon prigodnog fotografiranja ispred ulaza u svetište i uz kip sv.Oca Pape Ivana Pavla II, krizmanici su ušli u baziliku i napravili ophod oko oltara s likom čudotvorne gospe trsatske. Marija je ona koja može izmoliti da zacjele sve naše životne rane, nas i naših obitelji. Potom se skupina uputila u novosagrađeni pastoralni centar i dvoranu u sklopu franjevačkog samostana i priključila se ostalim krizmaničkim skupinama. Tu su održana prigodna predavanja i radionice a potom je susret završio sv.Misom u svetištu. Organizatori su bili povjerenici za mlade vlč. Matija Žugaj i vlč. Tadija Tomkić. Bolje ocjene događaja nema od one koju su dali sami neposredni sudionici susreta a oni su jednoglasni da je bilo „SUPEER“. I Bogu hvala, da je tako jer na pomolu je već slijedeći susret, OBILJEŽAVANJE PADA VUKOVARA ,18. studenog kada će i krizmanici upaliti svijeće na sv. Križu u spomen žrtava za Domovinu koje nas sve obvezuju. Potom ćemo se uputiti na obilježavanje tog događaja na mostu hrvatskih branitelja na Delti gdje se očekuju važni crkveni uzvanici.
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Treći jesenski sastanak ŽVP
U prvoj točki raspravljalo se o skorom Pastirskom pohodu koji će u našoj župi biti u nedjelju 22. i u ponedjeljak 23. studenoga. Druga točka bila je posvećena Zornicama u Došašću. Zornice će početi 1. prosinca, održavat će se ujutro u 6,15 i to radnim danom u Hrvatskom domu Gornja Vežica a subotom na sv. Križu. U trećoj točki govorilo se o nadolazećem blagoslovu obitelji koji će početi 1. prosinca. Četvrta točka bila je posvećena raspravi o izradi jaslica na sv.Križu. To treba jako dobro osmisliti da ustinu budu jedno snažno pastoralno sredstvo promicanja prepoznatljivosti župe Gornja Vežica. U petoj točki govorilo se o župskom Caritasu. I ove godine nastojat će se izvesti karitativne akcije koje su i do sada bile uobičajene u župi, osobito u adventu. Potpuna crkvenost i vjernička izgrađenost podrazumjeva i svijest za Caritas. To je stalni zadatak i poslanje Crkve. U šestoj točki predstavljen je započeti poduhvat informatizacije župe što će doprinjeti boljem pastoralnom djelovanju i organiziranosti u župi. U točki razno dotaknuta su neka zanimljiva pitanja važna za život župe. Gđa. Neda Vrančić zastupat će župski zbor na sastancima vezanim za proslavu euharistijske godine u Nadbiskupiji. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Hrvatski biskupi konačno progovoriliZagreb, 31.10.2009.  Komisija smatra da hrvatski građani imaju pravo i dužnost zahtijevati da hrvatska Vlada i međunarodna zajednica traže od EU, od OESS-a, od Vijeća Europe i od OUN da odvrate slovensku vladu od teritorijalnih pretenzija, od igranja vatrom na ovim područjima gdje je, ne tako davno, posezanje za tuđim teritorijem proizvelo ogromne ljudske tragedije upravo zbog kršenja međunarodnog prava i obveze čuvanja mira
U ovom važnom, povijesnom trenutku, svjesni svoje kršćanske, moralne i građanske odgovornosti, članovi Komisije izjavljuju sljedeće:Premda nedovoljno informirana - kao uostalom i sva hrvatska javnost - o prijedlogu povjerenika za proširenje Europske unije (EU), od 15. lipnja, Komisija izražava svoju duboku zabrinutost za mir i duh dobrosusjedstva između slovenskog i hrvatskog naroda, a zbog moguće perspektive kršenja međunarodnog prava koje je Sporazum o arbitraži u stanju izazvati. S gorkim okusom pritisaka i nejednakosti, Komisija podsjeća da ova dva naroda stare kršćanske, katoličke tradicije nikada u 14-stoljetnoj povijesti susjedstva nisu imali značajnijih prijepora, a nadasve ne sukoba, dok je sadašnja tajna diplomacija, daleko od očiju hrvatske javnosti, u stanju poremetiti i uzdrmati ovaj vrijedni povijesni polog, te otvoriti Pandorinu kutiju opasnog međunarodnog presedana, u ovom trusnom dijelu Europe, koji još uvijek vida rane iz vremena totalitarnih režima i nedavnih osvajačkih ratova. Komisija smatra da je hrvatska javnost duboko frustrirana i opravdano ogorčena tajnom diplomacijom koja dovodi javnost pred svršen čin. Pri tome ona konstatira da i Europska komisija EU nadilazi svoja ovlaštenja miješajući se u bilateralna pitanja dviju država i potičući na opasni presedan kršenja europskog i međunarodnog prava. Hrvatska javnost ne zna zašto njezina vlada nije formulirala amandmane na posljednji prijedlog europskog povjerenika, kad je slovenska strana to bila učinila unoseći svoje pretenzije na hrvatski teritorij. I, na koncu, hrvatska javnost tek 30. listopada saznaje što sadržava posljednji nacrt sporazuma o arbitraži i koje su sve strane sudjelovale u tome. U ovom prevažnom pitanju pravde i mira na jugoistoku Europe, isprepliće se više bitnih načela demokracije, međunarodnog prava i morala: s jedne strane, dužnost javnih poslenika da prije svih važnih odluka obavještavaju vlastite građane i postignu njihov pristanak, bilo izravni, bilo preko zastupnika u parlamentu. To ovog časa hrvatska Vlada ne čini. Ona uz to ili ne konzultira, ili ne sluša svoje najbolje stručnjake s područja međunarodnog prava i prava mora. S druge strane, hrvatsko državno područje nije vlasništvo niti ove, a niti bilo koje druge vlade, nego upravo obrnuto, njezina je dužnost štititi cjelovitost državnog područja. Uz sve to, hrvatsku Vladu i Sabor obvezuju međunarodni ugovori, koje je Hrvatska ratificirala, ili kojih je sljednica. Među tima je i Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (1982) koju su 1995. godine ratificirale i Hrvatska i Slovenija, kao i sve druge jadranske priobalne države sve članice EU, pa i sama EU. Među tima su i Završni akt Helsinške konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (1975. - čl. III. o nepovredivosti granica), kao i obvezatna mišljenja tzv. Badinterove komisije međunarodne zajednice iz siječnja 1992, na osnovi kojih su priznate Hrvatska i Slovenija u njihovim tadašnjim granicama. Hrvatska vlada nema pravo prekršiti obveze koje proistječu iz te Konvencije UN, a navlastito ne odredbe o razgraničenju u zaljevima (čl. 15), o maksimalnoj širini morskog pojasa nad kojim obalne države obavljaju svoja suverena prava (teritorijalno more - čl. 3) i dr. Naša Komisija smatra da se hrvatska strana trebala pred svijetom sustavno, djelatnije i energičnije suprotstaviti nepravdi slovenskih presizanja, jer ova ugrožavaju i pravdu i mir i pridonose destabilizaciji europskog jugoistoka. Naša Komisija također smatra da hrvatska strana nije smjela odustati od načela, po kojem je o razgraničenju dviju država imao odlučivati najkvalificiraniji i najpromptniji svjetski sud - Međunarodni sud pravde Ujedinjenih naroda, a ne nekakav "arbitražni sud" neizvjesnog sastava i pravnog iskustva, s popisa koji nudi Europska komisija, a koji bi sad trebao odlučivati i po nepravnim kriterijima. b Hrvatska javnost zna da se sva neriješena pitanja razgraničenja među članicama EU rješavaju kao bilateralna, izvan institucija EU i to po međunarodnom pravu, najčešće pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Niti jedna država članica EU do sada nije ucjenjivala drugu državu-kandidata za EU ustupkom njezina državnog područja. Naša komisija duboko žali da to ovog časa čini susjedna, tradicionalno prijateljska Slovenija, ali hrvatska vlada i Sabor nemaju pravo na to pristati, pa ni po cijenu neulaska u EU ili nastavka blokade. Jer hrvatski građani ne će željeti ući u EU, ako ona u ovom krucijalnom pitanju ne dokaže da ona jest zajednica prava i moralnih vrijednosti. A postavljaju li hrvatska Vlada i Sabor sebi pitanje, što ako oni protupravno ustuknu pred slovenskim pretenzijama, a hrvatski građani na referendumu odluče da ne žele ući u takvu Uniju? I kako misle hrvatski političari izići pred vlastite građane, pred svoju djecu i unuke, pa i pred sebe same, ako kapituliraju u ovoj stvari? Nije li svakome sad, nakon objavljenog Sporazuma o arbitraži jasno, da jedini rizik, o kome uvijeno govore domaći političari, snosi samo i isključivo Hrvatska, jer može bespravno izgubiti dio svog nacionalnog mora, podmorja i zračnog prostora, dok Slovenija može dobiti i jedno i drugo i treće, preko prava i protiv prava? Članovi komisije Iustitia et pax vjeruju da hrvatski građani žele da se prekine sa sadašnjim pogoršavanjem hrvatsko-slovenskih odnosa dvaju prijateljskih, većinski katoličkih naroda, ali ne žele da se ikome dopusti da se neodgovorno igra s nacionalnim teritorijem, jer pitanje razgraničenja ne smije biti vezano s ulaskom u EU. Komisija smatra da hrvatski građani imaju pravo i dužnost zahtijevati da hrvatska Vlada i međunarodna zajednica traže od EU, od OSCE, od Vijeća Europe i od OUN da odvrate slovensku vladu od teritorijalnih pretenzija, od igranja vatrom na ovim područjima gdje je, ne tako davno, posezanje za tuđim teritorijem proizvelo ogromne ljudske tragedije upravo zbog kršenja međunarodnog prava i obveze čuvanja mira. Komisija poziva svoje sugrađane, sestre i braću u vjeri da se mole za dobro, napredak i mir Domovine, te za razboritost i odgovornost onih koji je vode. U Zagrebu, 31. listopada 2009. mons. Vlado Košić, predsjednik Komisije |
||||||||||||||||||||||||||||||
PREDSTAVLJANJE OVOGODIŠNJIH KRIZMANIKA
U nedjelju, 25. listopada 2009. u Hrvatskom Domu Gornja Vežica bilo je živo i preživo. Na sv.Misi u 11,00 sati održano je predstavljanje ovogodišnjih pripravnika za sakramenat sv.Potvrde. Na početku euharistijskog slavlja krizmanici su u pratnji roditelja ( većine a neki nisu mogli zbog posla i drugih obveza) pristupili oltaru i predali popunjenu pristupnicu među kandidate za Krizmu. Uz osnovne podatke o krizmaniku je i obveza redovitog sudjelovanja na nedjeljnoj sv.Misi i župskim katehezama i susretima ( s kojkima će kandidati biti naknadno upoznati ) pristupilo je ukupno 49 kandidata iako neki od njih nisu iz župe G.Vežica i morat će donijeti suglasnost svojih župnika kako bi se priključili u skupinu krizmanika ove župe.U propovijedi je iskorišteno evanđelje o slijepom prosjaku Bartimeju kojemu je Krist vratio vid. Čudo se dogodilo na temelju Bartimejeve čvrdte vjere. Iako nije imao fizički vid, imao je zdrave duhovne oči. U Kristu je njima prepoznao Boga i čvrsto povjerovao u Njega povjerivši u Njega cijelo svoje uzdanje. Roditelji žele najbolje svojoj djeci i trude se oko raznovrsnih uspjeha svoje djece, kako onih u školi tako i raznih drugih aktivnosti kako onih sportskih tako i stvaralačkih. Pa ipak, evanđelje o bartimeju pokazuje kako je u životu važno raditi na čvrstini i snazi vlastite vjere. Ona jest dar Božje milosti ali se taj dar čuva i usavršuje i ljudskim nastojanjem. Nažalost taj je dar često zapušten. Zarastao u korov i oblake sumnje. A ljudi jake vjere su pobjednici života, oni sve u životu mogu postići. Zato je uz brigu za sve ostalo u životu čovjeka možda najvažnije brinuti o daru vjere koji nam je poklonila Ljubav Gospodnja. Svećenik je na kraju sve podsjetio na poruku 127 psalma: „ Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Svatko je osoba kao neka građevina i kuća ali ako je Bog neće graditi i čuvati, uzalud svi ostali napori. Zato je važno živjeti vjeru, zato je važno živjeti s Kristom i Crkvom. Potrebni su i nužni ovakvi susreti. Vidljivo je koliko se još mora raditi na religioznom i liturgijskom vladanju i ponašanju (ipak je ovo nereligiozni i ne liturgijski naraštaj) ali za sve je nužno utvrditi polazište i abecedu od koje treba krenuti u ostvarenju pomaka prema duhovnom. Dakako, presudna je i svijest da su postupnost i strpljivost okosnica svakog uspjeha. Uzdamo se da će Svevišnji blagosloviti i nagraditi sva naša nastojanja i stremljenja. |
||||||||||||||||||||||||||||||
PREDSTAVLJAMO ŽUPU : ČITAČI/CEPrimjer na razini cijele nadbiskupije
Prvi stalni čitači su bili gosp. Duško Žunić i Dubravka Lončar a kao povremeni u to su vrijeme čitali gđa. Marija Sučić i Ivica Verunica. Broj čitača i interes za liturgijsko čitanje je stalno rastao tako da se pojavila potreba organiziranja čitača tako da se vodi točan mjesečni i dnevni raspored kada, tko i što čita kod pojedine sv.Mise, kako nedjeljnih tako i onih kroz tjedan.Svi su čitači ravnomjerno raspoređeni. U početku je raspored pravio drugi župnik Gornje Vežice vlč. Zlatko Čibarić a onda je tu službu preuzela gđa. Vesna Kufner koja to s ljubavlju i neumorno vodi do danas.Osobito je važno što su se čitači na ovaj način ustrojili jer se liturgijska slavlja održavaju na tri različita mjesta: u crkvici sv.Križa, u Hrvatskom Domu Gornja Vežica i u kapeli sv. Ane . Naravno da nekima ovakav red i ustroj ne odgovara pa su odustali od službe čitača ali držimo da je ovo ogledni primjer kako bi čitači trebali biti organizirani. Čitači Gornje Vežice su ogledni primjer na razini cijele nadbiskupije. |
||||||||||||||||||||||||||||||
KOLEKTA ZA MISIJE I MISIONARE
U vrijeme Domovinskog rata svi smo bili solidarni s hrvatskim braniteljima na prvoj crti bojišnice. Pomagali smo ih i skrbili o njima svjesni da smo povezani i da su oni u rovovima i bunkerima zbog svih nas. Oni su branili našu slobodu, našu Domovinu, domove i obitelji.Misionari su isto tako, poput branitelja, prva crta vjere, na prvoj crti Crkve. I njih trebamo pomagati i biti solidarni s njima. U liturgijskim slavljima misjske nedjelje , 18.listopada 2009., župna zajednica župe Gornja Vežica za potrebe misije i misionara sakupila je u obliku nedjeljne milostinje 2019,53 kune. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Pisma krizmanicima i roditeljima Na sv. Misi 25. listopada 2009., u 11.00 sati održat će se predstavljanje ovogodišnjih pripravnika za sakramenat sv.Krizme. Tim povodom svećenik je uputio pisma krizmanicima i njihovim roditeljima te obrazac Pristupnice među kandidate za Krizmu. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Kapela sv.Ane sve tjesnija
Nesumnjivo da su i ovogodišnje listopadske pobožnosti u kojima smo podržali Pokret krunice za obraćenje i mir i hrvatske branitelje i njihovu akciju „Molitvom Očuvajmo Hrvatsku“, pobudile veći odaziv vjernika na sv.Mise. U kapeli sv. Ane postaje sve tjesnije i uistinu je velika šteta da se vjernici ne mogu sabrati u većemu prostoru. Nadamo se ipak da kao zajednica nismo zaboravljeni od onih kojima je u našoj nadbiskupiji najviše stalo do Svetog Imena Isusovog i svete katoličke vjere pa da će u nastojanju ishodovanja lokacije za buduću crkvu biti znatno smjeliji i usmjereniji, djelotvorniji i brži. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Frama Trsat na sv.Križu
U subotu 10.listopada 2009. na sv.Križu gostovali su mladi iz Frame Trsat: Franciska, Martina, Petra, Filip i Jakov.Dragocjeno je i poticajno bilo čuti njihova iskustva. Vjerujemo da će i ovaj susret pomoći u buđenju svjedočkog i vjerničkog života mladih u našoj župi. |
||||||||||||||||||||||||||||||
PROSLAVA DANA HRVATSKE NEOVISNOSTI
Neki bi htjeli da je Hrvatska kao mladi čovjek kojemu stalno mijenjaju datum rođenja. Najprije su ga uvjeravali da je jedan dan, pa onda neki drugi, da bi sad tvrdili da to uopće nije važno i da se u biti ne treba ništa ni slaviti. Takvo je poprilici ozračje ovoga 8. listopada 2009. ( jednog od rođendana kojim bi Hrvatska htjela izraziti i pokazati radost zbog svog postojanja).Kako stvari stoje i kakve se politike kroje opet će ovakvi datumi i povodi biti nepoželjni, neprikladni i nezgodni, zbog viših interesa i svih mogućih i nemogućih sveza i lanaca iliti „integracija“ koje su nam nagovještene i zacrtane. Ipak su na jarbolima pokraj nebodera na Gornjoj Vežici vijorili hrvatski stjegovi. Za riječke prilike to nije mala stvar ali je premalo za značaj ovoga jesenjeg dana kojega su mnogi iskoristili samo za svoje sebične potrebe. Župljani Gornje Vežice sabrali su se u crkvi sv.Križa, na riječkoj kalvariji ili karmelu, kako se kome svidi, i sv.Misom zahvalili Gospodinu na daru Hrvatske neovisnosti. Zbor je pjevao prigodne pjesme: Bože čuvaj Hrvatsku, Život svoj prikazujemo Bogu, na kraju se pjevala „Lijepa naša“. U duhovnom nagovoru svećenik je govorio o mladom naraštaju koji mora biti ponosan na svoju državu i zalažući se i žrtvujući se za nju izgraditi je u onakvu kakva ona treba biti. Ni kuća se ne može napraviti i urediti najednom ( ako nisu u pitanju zna se kakvi investitori) već se redovno radi postupno a kamo li država. Ona je uvjek djelo više generacija. Temelji su udareni a tek trudom mnogih naraštaja zgrada će biti i dovršena. Problem je što je pohlepa tolika da materijal još nije ni stavljen na gradilište a već ga se nastoji pokrasti. To pokazuje koliko ponestaje državotvorne svijesti i ljubavi prema vlastitoj državi. Mladi naraštaji, rođeni s ponovnom uspostavom Hrvatske Države tome će se morat odlučno suprostavit i umjesto načela osobne koristi i interesa uvesti načelo zajedničkog dobra. Osobito je razveselila činjenica što je u ovom euharistijskom slavlju sudjelovala i grupa katoličkih skauta iz župe Srdoči: Irena i Josip, Anamarija, Josip, Martina, Marko.Obećavajući je ovo susret i znak da bi skautski pokret mogao zaživjeti i u župi Gornja Vežica. Eto, tako je proslavljen Dan hrvatske neovisnosti na G.Vežici.
|
||||||||||||||||||||||||||||||
O multikulturalnosti Rijeke: |
||||||||||||||||||||||||||||||
PREDSTAVLJAMO ŽUPU: Grupa za Dom – OLTAR NA KOTAČIMA
Vjerojatno je malo župa na kugli zemaljskoj koje za svaku svoju nedjeljnu euharistiju moraju u dvoranu posložiti oko dvjestotinjak stolaca, rasprostrjeti tepih, postaviti ambon i oltar i dakako pomesti i prebrisati cijeli bogoslužni prostor. Tako je to u župi Gornja Vežica koja svoje nedjeljne euharistijske susrete održava u Hrvatskom društvenom domu Gornja Vežica. Da nije vrijednih ljudi koji su iz subote u subotu spremni žrtvovati svoje vrijeme i ugraditi ga u dobrobit svoje župske zajednice nedjeljna sv.Misa se uopće ne bi mogla održavati. Ali Gospodin daje volju i snagu ovim ljudima da iz ljubavi prema Crkvi već godinama prinose ovu svoju samozatajnu žrtvu. Oni su heroji nedjeljne euharistije u našoj župi. Teško ih je sve nabrojat, gotovo neizostavno svake nedjelje tu su gđa. Danica i njen sin Damir Tomić, Marija i Šime, Iva, Ivka, Ivana, Erna, Josip ... i toliki drugi.
Ove subote, 3.listopada 2009., u domu je učinjena i jedna novina. Dopremljen je veliki oltar iz bivše kapele sv.Ane i na njega je gosp.Tomo stavio kotače tako da se umjesto nošenja oltar od sada može gurati. Isto tako, do sada se oltar sa bine nosilo na podij što je uvijek tražilo četvoricu snažnih. Od danas će i oltar i ambom stajati na bini. Izgled cijelog prostora sada je skladniji i ljepši, sve se doima kao da smo u pravoj crkvi. Valjda će i to dočekati župljani, vjernici katolici Gornje Vežice! Ajmo grade Rijeko, ajmo riječka nadbiskupijo, pokrenite se ili pustite narodu da rješava ono na što i po božjem i po ljudskom ima pravo. Čaša strpljenja na Gornjoj Vežici već se odavno prelijeva ! |
||||||||||||||||||||||||||||||
Počele listopadske pobožnosti
Na blagdan svetih anđela čuvara, 2.listopada 2009., u crkvi sv.Križa započele su listopadske pobožnosti u našoj župi.Posebnost je ovogodišnjih listopadskih pobožnosti to da ćemo u njima podržati Pokret krunice za obraćenje i mir i hrvatskih branitelja i njihov molitveni poduhvat – Molitvom očuvajmo Hrvatsku. Time se i župa Gornja Vežica uključila u borbu za duhovnu obnovu Hrvatske. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Glas koncila o našoj web stranici
|
||||||||||||||||||||||||||||||
ODRŽAN DRUGI SASTAK ŽPV
U srijedu , 23.rujna 2009. u 20,00 sati, u župnom stanu župe održan je drugi po redu sastanak Župnog Pastoralnog Vijeća župe Gornja Vežica. Nakon uvodnog duhovnog dijela ( molitve i čitanja novozavjetnih odlomaka) , pročitan je zapisnik zadnjeg sastanka a zatim je učinjen osvrt na proteklo razdoblje između ova dva sastanka. Dnevni red se sastojao od ukupno pet točaka. 1.Dovršetak preseljenja preostalih stvari i župnog inventara iz zgrade u Z.Kučića 27 gdje je do sada bila smještena kapela sv.Ane. Župa će se i pismeno zahvaliti gđi. Matas na njenom zalaganju da se do toga prostora uopće došlo.Preseljenje će se obaviti u subotu 3.listopada. 2. Listopadske pobožnosti – ŽPV je odlučilo podržati akciju Pokreta Krunice Za Obraćenje i Mir i Hrvatskih branitelja „ Molitvom Očuvajmo Hrvatsku“ pa će se kroz listopad u župi Gornja Vežica molitva krunice moliti prema priloženom letku Pokreta. 3. Đačka nedjeljna sv.Misa u 11,00 sati – članovi ŽPV su se obvezali izraditi prozivnike i sudjelovati u evidenciji prisutnosti učenika na nedjeljnim sv.Misama. 4. O kancelariji župe – dogovorene su predradnje koje će učiniti pojedini članovi ŽPV kako bi se uskoro krenulo u stvaranje računalne pohrane podataka o župljanima. 5. Osvrt na nedavni međudekanatski sastanak svećenika u sjedištu ordinarijata – ukratko su predstavljene inicijativa koje se pokreću iz nadbiskupije i u kojima se očekuje uključenost župe Gornja Vežica, osobito članova ŽPV. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Oltar u kapeli sv.Ane u znaku hrvatskih mučenika Koliko se samo duša ugradilo u osmišljavanje novouređene kapele sv.Ane u sklopu župnoga ureda i župnoga stana u Z.Kučića 41 !? Toliko ruku, toliko dobre volje, toliko srca! Neka ih Gospodin Svevišnji nagradi za sve. U ponedjeljak, 21. rujna 2009. stolar gosp. Ivo Radan iz Velikog Brguda načinio je postolje za oltar kapelice i sada je njegova visina primjerena oltaru. U starini su oltari u sebi morali imati ugrađene relikvije s kostima mučenika. Oltar u novoustanovljenoj kapeli sv.Ane to nema ali je dobio nešto drugo.  Mladi Velikog Brguda iz udruge „KUZMOVA“ svom bivšem svećeniku poklonili su knjigu „HRVATSKI MARTIROLOGIJ XX STOLJEĆA“. Knjiga je spomen na više od 600 ubijenih svećenika u vrijeme i nakon drugog svjetska koji su uglavnom stradali kao žrtve bezbožničkog komunizma. Neizmjeran je to gubitak za jedan mali narod. Samo po toj činjenici Hrvati su uistinu mučenički narod i narod mučenika. Toga nismo dovoljno svjesni a zapravo bez svijesti o tome uopće ne možemo razumjeti ni svoju sadašnjost niti se u njoj znati postaviti. Svakog od tih ubijenih svećenika rodila je majka i svakome je pojedina Crkva i župa bila duhovna obitelj. Zamislimo što bi se danas dogodilo da 600 župa ostane bez svojih svećenika? Upravo ta vrijedna knjiga stavljena je u podnožje oltara u kapeli sv.Ane u kojoj će se kod svake svete Mise moliti i za duše ubijenih svećenika – mučenika. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Zasađeno 10 čempresa na sv.KrižuU subotu, 19. rujan 2009. u jutru prepunom vedrine koja je gotovo na dohvat ovdje na Brdu Sveti Križ iznad Gornje Vežice, članovi Mjesnog Odbora Gornja Vežica na čelu s gosp. Vinkom Vukušićem i članovi župe G. Vežica prionuli su poslu sadnje desetak sadnica čempresa smještenih uz prilazne staze crkvici sv.Križa. Nema sumnje da će za koju godinu kad se mladice razviju ovaj njihov trud biti vidljiv u još dojmljivijoj slici ovog dragulja grada na Rječini. Ovakva druženja su važna i zato što se u njima uvjek rode nove zamisli, tako se možda već u prvom mjesecu zamišlja prostor oko crkvice sv.Križa zasaditi sadnicama masline i time stvoriti jasno upućivanje na Kristovu maslinsku goru. Brdo nad Gornjom Vežicom je naša maslinska gora! Kad se zajedno nađu gosp. Vinko, Marko, Pere, Bruno, Jure, Pero, Šime, Jere ...uvijek nadolaze neke nove zamisli a oni svoje zamisli provode u djela. Zato, Gospodine, daj im što više ovakvih poduhvata i ovakvih druženja na opće dobro ove župe, grada i cijele Domovine.
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Čudo na Brdu sv.Križ Danima je najavljivano nevrijeme na riječkom području na dan 14.rujna 2009. kad Gornja Vežica slavi blagdan Uzvišenja sv.Križa, naslovnika crkvice na Brdu sv.Križ.Ipak, sve smo činili kao da nevremena neće biti. Nekoliko dana prije radnici iz brodogradilišta 3.Maj postavili su vani, u dvorištu crkve, binu za oltar. Crkvica je mala i ako se sv.Misa služi unutra bude velika sparina i gotovo neizdrživo. Trebalo je staviti rasvjetu, osposobiti ozvučenje. Pola sata prije procesije počela je rositi kiša. Da li kititi oltar vani ili ne? Kiša dolazio sigurno. Neka bude, oltar će se pripremiti kao da će se slavlje održati vani! U 17, 00 sati od škole na Gornjoj Vežici ulicom R.Petrovića krenula je procesija prema Brdu sv.Križ, kiša je već prestala. U ruci držimo raspela. Trebala je to biti procesija i sv.Misa za početak još jedne školske i vjeronaučne godine. Nažalost, nedavni napisi riječkog Novog(?) Lista i napadi na župnika i molitvu „Očenaša“ u školi poprilično su pokolebali vjeroučitelje. Tek vjeroučiteljica Maja s grupicom svojih đaka uključila se u procesiju. Znam da im nije lako, nitko ne štiti vjeroučitelje danas zbog toga im ništra ne zamjeram, ovo samo pokazuje koliko nam još treba borbe za istinsku demokraciju i pravo na slobodu katoličke vjere. Obrazovnim sustavom još uvijek vlada komunistički mentalni sklop i dako vječno prisutni masonski zloduh koji tim sustavom zarobljuje duše i savjesti tolikih naraštaja. Ivan svoje Otkrivenje ipak nije pisao za neka davna i prošla vremena, knjiga je to koju živimo i proživljavamo. Ne bojmo se uključiti u procesiju mučenika, roditelji, učitelji, vjeroučitelji, svećenici! Zar ćemo Velikoj Zvjeri i Velikoj Bludnici izručiti vlastitu djecu? Siguran sam da će jednom ovo biti snažna, velika procesija glavnom vežičkom ulicom puna mladih i vjeroučenika na početku školske godine. Na Brdu sv.Križ skupio se lijep broj vjernika.Neki su hodočastili čak iz župa Veliki Brgud, Jurdani, Veprinac... Od svećenika, uz domaćina, tu su dekan i kostrenski župnik prof. Ivan Stošić, bivši župnik vlč. Zlatko Čibarić, župnik iz Drage Michele Cittadino, svećenik riječke nadbiskupije na studiju u Rimu vlč. Mario Gerić. Sv. Misu predvodi ovogodišnji mladomisnik i župljanin gornje Vežice, vlč. Ivan Šarić. Kod oltara je opsluživao neokatekumenski bogoslov Marin. Pjevaju združeni zborovi župa Gornje i Donje Vežice uz vodstvo čs.Agneze. Čitaju vrsni čitači župe Gornja Vežica. Prekrasno je bilo slaviti Gospodina i podizati posvećenu hostiju nad gradom na Rječini kojemu se hravatski i katolički identitet nastoji zatrti anacionalnim i bezbožničkim svjetonazorom. Kao da sama riječ Hrvat ne znači prijatelj. I kao da tko drugi od Krista bolje uči prihvatiti ono različito. Sve nas je obogatio ovaj susret. Ipak, valja ustvrditi, dok je trajalo ovo euharistijsko slavlje nebo iznad Martinščice i Kostrene bilo je potpuno mračno od jakog pljuska koji je tamo trajao.. Isto tako iznad Opatije, u zaleđu. Na sv.Križu iznad Vežice nebo je mirovalo sve dok je trajala sv.Misa. Rastvorilo se tek kada je završilo euharistijsko slavlje. Brzo smo shvatili od čega smo bili pošteđeni. Zar nam Svevišnji nije pokazao svoju ljubav? Zar je to samo slučaj? Zašto ne povjerovat u čudo?
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Na Udbinu po snagu za mučeništvo Lika je kroz povijest bila i jest kralješnica Hrvatske. Zbog toga i značaj Svetišta koje tamo nastaje, Crkve Hrvatskih Mučenika na Udbini ima iznimnu važnost i zančenje. Ove godine naša župa Gornje Vežice koja sama nema vlastitih pastoralnih prostora ni župne crkve za gradnju crkve na Udbini skupila je 1180 kn. Osim toga kao pripremu za naš nadolazeći blagdan Uzvišenja Svetoga Križa članovi Župnog Pastoralnog Vijeća i ostali župljani odlučili smo 12. rujna 2009. hodočastiti na Udbinu i sudjelovati na sv.Misi kojom se obilježava spomen na tragediju Krbavske bitke koja se na krbavskom polju zbila 1493. godine. Tridesetak nas je u manjem autobusu. Krećemo u 7,00 sati sa postaje kod Hrvatskog Doma Gornja Vežica. U autobusu doznajemo da je u današnjem Novom Listu napadnut vežički župnik zato jer je u školi gdje ga je na blagoslov učenika prvih razreda pozvala ravnateljica, izmolio „Očenaš“! Autorica teksat je čuvena novinarka Ingrid Šestan. U vijesti donosi kako se ravnateljica odmah ogradila od tog incidenta jer da molitva tobože nije bilo u scenariju!!! Uzbunjen je i gradonačelnik, ni on nije za takve stvari u školi. Ne smeta mu međutim biti uz oltar na Trsatu i u katedrali sv. Vida ( sve će takvi za političke bodove ). I Danijel Delonga iz nadbiskupijskog ureda za javnost prije svoje jutarnje kavice i cigarete uredno je oprao ruke od ovoga sramnoga čina i postupka tog nemogućeg svećenika koji je u školi izmolio „Očenaš. Na putu nam se javio vlč. Franjo Jurčević, kastavski župnik, on je već bio napisao tekst za svoj blog. On daje podršku i u svom tekstu svakome na svoj osebujan način kaže u lice što ga pripada. Nismo mogli poželjeti bolju uvertiru u ovo naše hodočašće. Zar nakon ovako žalosnog članka svi mi vjernici, i naša župa i cijela Crkva u Hrvatskoj nismo pozvani na pripremu podnošenja mučeništva? Probudite se Hrvati katolici. Na Krbavskom smo polju u 10, 30. Slikamo se ispred crkve sv.Marka a onda u molitvi slijedimo udbinski križni put koji se od krbavskog polja penje prema Udbini na kojoj je već izniklo zdanje buduće crkve. Možda tako uskoro bude i na Gornjoj Vežici! Stižemo na vrijeme u 11,00 sati kada je započela sv.Misa. Dosta je okupljenih vjernika i svećenika. Sv.Misu predvodi i propovijeda biskup Hvarski, mons.Slobodan Štambuk. U našem slučaju, u slučaju svećenika Gornje Vežice bit će njegova propovijed melem na ranu. Sličan događaj s molitvom „Očenaša“ na početku školske godine dogodio se u Splitu i tamošnji mediji su to napali. Stajući u obranu toga svećenika biskup Slobodan Štambuk je branio i nas u Rijeci.  Na Udbini smo se zadržali do 14,00 sati a onda krenuli dalje. To mjesto i krbavsko polje će vječno nadahnjivati generacije Hrvata dakako i nas danas koji smo na Vežici, u Rijeci. Nova hrvatska stoljeća bit će nošena snagom memorije koju će čuvat Udbina. Zato je važno biti i dolazit ovdje. Vjerujem da će župa Gornja Vežica svake godine Hodočastiti u Svetište Hrvatskih Mučenika na Udbini.Odlučujemo na povratku posjetiti svetište na Krasnu. Danas je u Hrvatskoj sve nadohvat. Mi tek trebamo postati svjesni koliko smo bliži i povezaniji ovim suvremenim cestama koje je izgradila Hrvatska Država . Prepostavka je to da se konačno kao Narod, vjera, kultura i uljudba osovimo na noge i zaista budemo svoji na svom usprkos Šestankama, Obersnelima, Delongama... Dan dolazi to je sigurno. S Krasna se ne vraćamo preko Otočca nego se spuštamo na sv.Juraj i preko Senja upućujemo prema Rijeci. Osnaženi i spremni!
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Medijima o pojavku naše web straniceU utorka, 8. rujna u neke od društvenih i crkvenih medija poslana je obavijest i zamolba da u svojim glasilima objave pojavak naše župne web stranice koja se pojavila 3.rujna 2009. Obavijest je poslana u Glas Koncila, Novi List i web portal riječke nadbiskupije. Zanimljivo je vidjeti kome će se to učiniti važnim. |
||||||||||||||||||||||||||||||
I blagoslovna molitva sporna?Dana 7. rujan 2009., župnik župe Gornja Vežica Ante Zovko odazvao se pozivu ravnateljice Osnovne škole Gornja Vežica gđe. Ivanke Komen i nazočio svečanoj priredbi koja je upriličena za djecu i roditelje 60-tak prvašića kojima je to bio prvi susret sa školom. Župnik je pozvan da se obrati prvašićima i da ih blagoslovi u opvom njihovom važnom i velikom danu. Svećenik je djecu pitao tko ih najviše voli na što su oni rekli „tata i mama“, „roditelji“ i sl. U dijalogu su ustvdili da ih vole i njihove učiteljice i ravnateljica i svi djelatnici škole. Ipak postoji Netko tko ih voli više od svih, čak i od njihovih roditelja, Netko tko ih je volio čak prije nego što su se rodilo. Svećenik je pitao da li znaju tko je to? I djeca su znala. Neki su rekli, to je Bog. Svećenik je rekao da je to istina i da je Bog prtisutan među njima i da im želi da u školi provedu puno lijepih i sretnih dana i da će ih On pratiti svojom ljubavi. Svećenik ih je pozvao da pozdrave Boga znakom ljubavi (križem) i molitvom „Očenaša“. Djeca su ustala i izmolila „Očenaš“ nakon čega je uslijedio svećenikov blagoslov. Nekoliko dana iza toga javila se novinarka Novog Lista Ingrid Šestan spominjući jednu jako povrijeđenu mamu i pitajući da li je istina da je svećenik u školi molio „Očenaš“ i da li je istina da je rekao da Bog djecu više voli od roditelja. Odgovoreno joj je da što bi uopće svećenik mogao molit nego „Očenaš“ a i o čemu drugom bi mogao govorit nego o apsolutnoj Božjoj ljubavi koja nadilazi sve nesavršene ljudske ljubavi ma kako god one velike bile. Uistinu je začuđujuće što sve danas može biti sporno? I to kome! |
||||||||||||||||||||||||||||||
Za Svetište Hrvatskih Mučenika na Udbini skupljeno -1.180,00 KnI župa Gornja Vežica podržala je poziv HBK o skupljanju sredstava za izgradnju Crkve Hrvtaskih Mučenika na Udbini na nedjeljnim sv.Misama 6.rujna 2009. Sakupljeno je ukupno -1.180,00 kn i novac je proslijeđen u ekonomat nadbiskupije. I ovim činom iskazana je spremnnost na žrtvu koja postoji među vjernicima Gornje Vežice. Najvažnija hrvatska pobjeda tek se ima zbiti. Ona traži spremnost, a spremnost je iskazana i u skupljanju sredstava za opće dobro. Žar mučenika i žar mučeništva nikad nije dostatno raspirivati. Svetište hrvatskih mučenika na Udbini trebalo bi taj žar i dar hrvatske povijesti opet raspiriti u svim našim hrvatskim biskupijama, župama, domovima, u srcima svih hrvatskih vjernika. Samo istinska ljubav i spremnost na žrtvu mogu nam dati snage da iziđemo iz ove duhovne pustoši u kojoj su nas doveli komunizam i hedonistički, poganski i potrošački globalizam. Ljubav i spremnost na žrtvu preduvjet su duhovne obnove koja je toliko potrebna hrvatskom narodu. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Preseljena kapelica sv. Ane Župna zajednica Gornja Vežica kao da proživljava suvremeno progonstvo. Kao Crkva prvih vremena okuplja se ovdje i ondje. Bez svog stalnog i prikladnog sakralnog i pastoralnog lioturgijskog prostora. Do sada su se radnim danom sv.Mise održavele u skloništu zgrade Z.Kučića 27 koje je bilo preuređeno u malu kapelu od nekih četrdesetak kvadarata. Taj prostor se skupo plaćao, gotovo 900 kuna mjesečno , ne ubrajajući ostale troškove koji su izdatke za taj prostor znali podignuti na 1200 kuna mjesečno. S druge strane u ugovoru je jasno stajalo da se u njemu ne smije održavati vjeronauk, da se ne smiju održavati prove zbora itd. Postavlja se pitanje, što smo uopće onda plaćali? Zrak. Na sastanku Župnog Pastoralnog Vijeća koji se održao u četvrtak 3. rujna 2009. odlučeno je da se kapelica sv.Ane premjesti u prostor župnog stana u ulici Z.Kučičća 41 gdje je i župni ured. Bilo je potrebno izvršiti poprilične predradnje, premjestiti namještaj, dio kojega je odvežen u Dragu i smješten u potkrovlje župne kuće u Dragi, stan je okrečen. Prva sv.Misa u novoj kapeli je odslužena u ponedjeljak 7.rujna 2009. na blagdan sv.Martka Križevčanina. Vjernici su novi prostor prihvatili s velikom ljubavi i tu se svakodnevno okupljaju na euharistijsku službu na kojima se osobito nadahnjujemo duhovnim porukama blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Ipak se valja pitati, kakava su su to vremena ostala za nama u kojima je bilo moguće sagraditi ovako velika naselja bez predviđenog prostora za crkvu ( ako to nije bio i prvotni cilj)? Isto tako, treba se pitat, kakva su to vremena nadošla da posvuda niču hramovi novopoganstva, razni trgovački centri i autosaloni a toliki su otpori da se na riječkom području podigne neka nova crkva. Tko zapravo vlada nad ovim prevažnim dijelom Hrvatske? I do kada? |
||||||||||||||||||||||||||||||
Brodogradilište 3. Maj pomoglo u pripremi proslave sv.KrižaObzirom da naša velika gradska župa nema prikladnog sakralnog prostora ni župne crkve veća župna okupljanja prinuđeni smo imati na otvorenom. Tako će biti i u ponedjeljak 14.rujna 2009. kad slavimo blagdan Uzvišenja sv.Križa kojemu je posvećena kapelica na brdu iznad Gornje Vežice. U pripremama za to slavlje našli smo se pred poteškoćom kako napraviti manju binu od desetak kvadrata na koju bi postavili oltar na otvorenom. Obratili smo se Upravi ovoga brodogradilišta koji su nam izišli u susret i pomogli u ostvarenju ove potrebe. Sjetit ćemo se Brodogradilišta u svojim molitvama u ponedjeljak da sretno probrodi i nemirne vode koje su ga snašle u ovim danima. |
||||||||||||||||||||||||||||||
Crkva sv. Križa na Gornjoj Vežici - Riječki Karmel Na prvi petak, 4.rujna 2009., na brdu sv.Križ započeli su molitveni susreti petkom na Gornjoj Vežici.U 17, 00 sati na kamenoj klupi uz vanjski zid crkve s pogledom na more , zalazak sunca i grad na Rječini obavljene su brojne ispovjedi. Okupljeni vjernici su u crkvi molili krunicu. U 18 sati pjevana večernja bila je uvod u sv.Misu koju je prvi put na sv.Križu vodio svećenik župe Ante Zovko. Nakon euharistije uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Čitali su se tekstovi sv.Ivana od križa iz njegova spjeva "Tamna noć". Time je brdo nad Vežicom postao pravi riječki Karmel. Mjesto gdje će se osobito njegovati duhovnost najvećeg mistika Crkve sv.Ivana od Križa.
|
||||||||||||||||||||||||||||||
Sva predviđanja braniteljima su davala najviše tri dana otpora. Takav je bio odnos snaga. Oko dvije tisuće branitelja ( slabo naoružanih) nasuprot neprijatelju od pedeset tisuća vojnika, šesto tenkova, nebrojeno ostalih oružja, oruđa i tehnike i uza sve to cijele eskadrile borbenih zraklopova. Sve se to sručilo na Vukovar. Najizvrsniji primjer bitke neravnopravnog odnosa snaga. Branitelji su izdržali više od tri mjeseca !!! Zna što govori jedan od zapovjednika obrane koji tvrdi: „ Bog je bio s nama!„
